Branislav Glumac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Branislav Glumac
Rođenje 10. lipnja 1938.
Smederevo, Srbija
Period pisanja od 1953.
Književne vrste roman, poezija, esej, drama, monodrama, novela,
Književni period modernizam

Branislav Glumac (Smederevo, 10. lipnja 1938.)[1], hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar.

Životopis[uredi | uredi kod]

Branislav Glumac rođen je 1938. godine u Smederevu u obitelji Josipe i Aleksandra Glumca.[2] Srednju školu pohađao je u Virovitici i završio ju je 1957. godine.[1][2] U Zagrebu živi od 1958. godine kao profesionalni književnik te je 1973. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavenske književnosti i engleski jezik.[1]

Svom zavičajnom gradu, Virovitici, poklonio je 100 umjetničkih djela hrvatskih slikara i 20 skulptura koje su izložene sada kao stalni postav u dvorcu Pejačević.[1]

Živi i radi u Zagrebu.

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kod]

Objavio je tridesetak knjiga. Prvim pjesmama javio se 1953. godine u Virovitičkom listu.[1] Zastupljen je u antologijama proze i poezije. S Petrom Kepeskim preveo je prvu antologiju makedonske poezije na hrvatski jezik. Sačinio je i antologiju Moja prva ljubavna pjesma (od Krleže do Babića). Sav svoj radni vijek proveo je (i provodi) kao profesionalni književnik. Statusna knjiga unutar Glumčevog opusa i kultna knjiga recentne hrvatske proze je roman Zagrepčanka iz 1974. godine u kojem je osim tematske složenosti autor unio i potpuno ukidanje interpunkcije da bi kasnije, posebno u knjigama pjesama, stvorio specifični vlastiti interpunktuarij.[3]

Nevezanost za radni odnos omogućila mu je da se kreće u raznovrsnim umjetničkim društvima i sredinama: od svijeta glume, teatra i filma do važnih susreta i prijateljevanja sa slikarima i kiparima. Tako su nastale knjige Razgovori sa slikarima koje je vodio u ateljeima tematski vezani za procese likovnog stvaranja u vremenskom rasponu od najstarijih do mlađih generacija (Tartaglia, K. Hegedušić, Veža, Lovrenčić, Šebalj, Vaništa, Murtić, Reiser, Dogan, Seder, Koydl, Biffel, Hoti, Šiško, Lončar) i Sjećanja na ljude (dvije knjige) književnike od Krleže, Cesarića, Tadijanovića, Krkleca, Božića, Šegedina, Matkovića, Kaleba, Desnicu, Dizdara, Slamniga, Šoljana, V. Parun, Kuzmanovića, Pupačića do Severa, glumce i redatelje od Gavelle, Radojevića, Spajića, Golika, D. i J. Marušića, Grkovića, Cilića, Kutijara, Šovagovića, Ličine, Dracha pa do Kojadinovića, Oreškovića, Krnjajića, Buljana i mnogih drugih.

Pojedina djela i tekstovi su mu prevedena na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik.

Djela[uredi | uredi kod]

Romani[uredi | uredi kod]

  • Zagrepčanka, 1974. (13 izdanja, prevedena na slovački, njemački i albanski jezik)
  • Pasji praznik, 1980.
  • Pokusni čovjek, 1990. (prijevod na albanski 2010. godine)
  • Brijeg hijena, 1998.
  • Odmrzlo ljeto, 2012.

Knjige Novela[uredi | uredi kod]

  • Posljednji živi mrtvac, 1965.
  • Pohvatajte male lisice, 1966.
  • Živjeti kao čovjek, 1975.
  • Deset priča o ljubavi, za ljubav i protiv ljubavi, 1985.
  • Živjeti kao čovjek: izbrane proze: (1958.–2008.), 2008.

Knjige pjesama[uredi | uredi kod]

  • Pjesme (zajednička knjiga: Peta strana svijeta / Branislav Glumac, str. 5-26., Žur u crnogoričnoj vili / Zvonimir Majdak, str. 27-48., Ponovo će se popeti more / Alojz Majetić, str. 49-69.), 1960.[4]
  • Otok, 1960.
  • Unutrašnji pejzaži, 1966.
  • Žut pra konj, 1976.
  • Ljubavna režanja, 1977., (4 izdanja, prevedena na francuski i engleski jezik)
  • Leglo, 1981.
  • 62 pjesme i jedna radosna, 2002.
  • Završna dionica, 2004.
  • Ljekarna od vremena, 2007.
  • 145 sjećanja na ljude (o)smijeh. hranu. alkohole. duhan..., 2008.
  • Ispisnica: izbrane pjesme: (1958.–2008.), 2008.
  • Kazaljke oko očiju, 2009.
  • UpotriJebni naPici, 2011.
  • Nova sjećanja na ljude..., 2011.

Polemike, feljtoni[uredi | uredi kod]

  • Svi moji ljudi, 1975.
  • Kritika hrvatske "književne kritike", 1983.

Antologije[uredi | uredi kod]

  • Moja prva ljubavna pjesma (od Krleže do Babića), 1973.
  • Antologija suvremene makedonske poezije, (s Petrom Kepeskim), 1980.
  • Moja antologija hrvatske ljubavne poezije (od Matoša do I. S. Bodrožić), 2011.

Monodrame[uredi | uredi kod]

  • Naopako, ITD, Zagreb, 1979.
  • Za dom spremni, Jazavac, Zagreb, 1993.
  • Jezičina, Tvornica, Zagreb, 2003.

Drame[uredi | uredi kod]

  • Ko je ’ko u Hrvatskoj, Vidra, Zagreb, 1998.

Razgovori[uredi | uredi kod]

  • Razgovori sa slikarima – oko, ruka, kist, 2005.

Nakladnici[uredi | uredi kod]

  • Zadnjih 12 knjiga izdala nakladnička kuća VBZ iz Zagreba, a ranije knjige objavile su nakladnička kuće Zora, Mladost, Prosvjeta, Lykos i Naprijed.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Hrvatsko društvo pisaca: Glumac Branislav Arhivirano 2008-03-19 na Wayback Machine-u, preuzeto 25. travnja 2013.
  2. 2,0 2,1 Nina Ožegović, Branislav Glumac - Biograf velikana u četiri stiha Arhivirano 2013-05-19 na Wayback Machine-u, Nacional, br. 646, 1. travnja 2008., preuzeto 25. travnja 2013.
  3. Večernji list: Branislav Glumac promovira svoja "Nova sjećanja na ljude", preuzeto 25. travnja 2013.
  4. (en) worldcat.org: Pjesme, preuzeto 25. travnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]