Branimir Glavaš

Branimir Glavaš
Branimir Glavaš
Rođenje	23. 9. 1956. (1956-09-23)

Branimir Glavaš (23. 9. 1956. –) je kontroverzni hrvatski političar, bivši general bojnik HV-a osuđen za ratne zločine u Republici Hrvatskoj. Presudu mu je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske. Bio je jedan od osnivača i najutjecajnijih čelnika Hrvatske demokratske zajednice, koju je godine 2005. napustio kako bi stvorio novu regionalnu stranku Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje.

Sudionik je osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice održane 17. 6. 1989. godine u Zagreb-u i predlagač dr. Franje Tuđmana za predsjednika te stranke. Na prvim demokratskim izborima 1990. godine izabran je za zastupnika u Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, te nakon konstituiranja prvog višestranačkog Sabora, izabran je za člana Delegacije Republike Hrvatske u Vijeću republika i pokrajina Savezne skupštine SFRJ u Beogradu.

12. 10. 1990. imenovan je sekretarom Sekretarijata narodne obrane (SNO) općine Osijek, sa ciljem i zadaćom organizacije obrane i ustroja hrvatskih obrambenih oružanih snaga, uoči hrvatskog osamostaljenja. Tu je dužnost obnašao i za vrijeme rata, sve do 24. 4. 1992. godine. Aktivno je sudjelovao u ratnim operacijama, tako da ga je pukovnik Karlo Gorinšek, zapovjednik Operativne zone Osijek, 2. 11. 1991. godine imenovao pomoćnikom zapovjednika obrane grada Osijeka, zaduženim za koordinaciju s teritorijem i kontakte s javnošću. Dr. Franjo Tuđman ga je kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, 1. 12. 1991. u prvoj dodjeli činova imenovao bojnikom HV-a, a 7. 12. 1991. imenuje ga zapovjednikom obrane grada Osijeka. Za ustroj i organizaciju obrane, kao i za doprinos u obrani Domovine, pohvaljivan je i vojno unapređivan sve do časničkog čina general bojnika Hrvatske vojske. Bio je nosilac više visokih vojnih i državnih odličja, kojim ga je odlikovao prvi predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman. Odličja odlikovanoga Glavaša je 19. 8. 2010. ukinuo (oduzeo) treći predsjednik RH, dr. Ivo Josipović. Predsjednik Josipović mu je 9. 9. 2010. oduzeo i vojni čin (general bojnik).

Sredinom mjeseca aprila 1992. godine, nakon prestanka djelovanja i ukidanja Zapovjedništva obrane grada, imenovan je pomoćnikom zapovjednika Prve operativne zone Osijek, zaduženim za IPD. Nakon demobilizacije, 30. 5. 1992. godine, izabran je za posljednjeg predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek. Iste ga je godine Vlada RH imenovala koordinatorom za civilna pitanja UNPROFOR-a. Nakon uvođenja novog teritorijalnog ustroja u RH, mjeseca travnja 1993., izabran je za prvog župana Osječko-baranjske županije.

Glavaš se do kraja 1990-ih isprofilirao kao jedan od najkontroverznijih, ali i najuticajnijih vođa HDZ-a. Zahvaljujući tome HDZ je u Istočnoj Slavoniji imao daleko bolje rezultate na izborima 2000. godine nego u ostatku Hrvatske. Kada je u HDZ-u došlo do sukoba između pristaša umjerene struje pod Ivom Sanaderom i tvrde nacionalističke struje pod Ivićem Pašalićem, upravo je Glavaševa potpora omogućila Sanaderu da osigura prevagu. Međutim, nedugo pred lokalne izbore u proljeće 2005. godine, došlo je do javnog razlaza između Sanadera i Glavaša, koji je vladu u Zagrebu optužio za zanemarivanje interesa Slavonije i Baranje.

Sanader je zbog toga Glavaša u aprilu 2005. godine pod optužbama za autonomašku politiku isključio iz stranke.Tada je Glavaš objavio Prednacrt Programske deklaracije HDSSB-a, koju je uz njega potpislo i javno obznanilo još 100 osječkih intelektualaca, gospodarstvenika, kultrurnih, sportskih i javnih djelatnika grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Neposredno pred izbore Branimir Glavaš je osnovao i sastavio nezavisnu listu za gradsko vijeće Osijeka i skupštinu Osječko-baranjske županije te je dobio podršku gotovo cjelokupne dotadašnje organizacije HDZ-a u toj županiji. Na izborima za oba predstavnička tijela je odnio relativnu pobjedu te u koaliciji s Hrvatskom strankom prava preuzeo vlast u Osijeku i županiji, koju je kasnije izgubio nakon razlaza s HSP-om.

Glavaša se od 1990-ih u dijelu hrvatskih medija teretilo da je kao jedan od komandanta Osijeka za vrijeme rata u Hrvatskoj 1991/92. godine odgovoran za ratne zločine nad civilima srpske narodnosti. Nedugo nakon sukoba sa Sanaderom i izlaska iz vladajuće stranke je protiv njega pokrenut kazneni postupak. Tako mu je na zahtjev Državnog odvjetništva RH 10. 5. 2006. godine Sabor ukinuo zastupnički imunitet radi pokretanja krivičnog progona. 23. 10. 2006. mu je istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu odredio pritvor, a nakon višednevnog spora po pitanju mjesne nadležnosti mu je skinut imunitet od strane saborskog Mandatno-imunitetnog povjerenstva. 26. 10. je pritvoren gdje je odmah započeo štrajk glađu koji je trajao do 3. 12. kada je iz zdravstvenih razloga prekinuta istraga. Početkom 2007., kada je njegovo zdravstveno stanje ocjenjeno stabilnim, istraga je ponovno pokrenuta, i 16. travnja 2007. godine Županijski sud u Osijeku protiv Glavaša je zvanično podigao optužnica za ratne zločine i ponovno mu odredio pritvor, u koji je Glavaš otišao bez opiranja. Odmah po dolasku je zappčćeo štrajk glađu, te je nakon nekoliko dana prebačen u zatvorsku bolnicu. Nakon 37 dana štrajkanja, istražni sudac mu je ukinuo pritvor i privremeno prekinuo istragu zbog nemogućnosti sudjelovanja u procesu koji se vodi protiv njega.

16. 4. 2007. se protiv Glavaša podigla istraga u tzv. slučaju "selotejp". Istovremeno je zatražen ponovno pritvor, što je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku odobrilo. Branimir Glavaš se tako 17. 4. po drugi puta našao u zatvoru u Osijeku. Nakon togas e podigla i druga istraga u tzv. slučaju "garaža". Postupak je prebačen pred Županijski sud u Zagrebu. Glavaš je 7. 11. 2007. ponovno stupio u štrajk glađu, koji je trajao 65 dana, sve do 11. 1. 2008. godine, kada je pušten na slobodu, iako se postupak nastavio. Glavaš je, u međuvremenu, na izborima u novembru 2007. godine kao kandidat HDSSB ponovno izabran u Sabor.

Nakon ponovljenog suđenja, 10. 5. 2009. Glavaš je nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvorske kazne. Međutim, nije bio prisutan izricanju presude, da bi se uskoro se obratio javnosti putem snimljene video poruke i poručio da se ne planira predati. U trenutku presude je još uvijek bio pod imunitetom, te je zahvaljujući tome prešao granicu s BiH gdje je tokom jeseni 2008. godine podnio zahtjev za državljanstvo, koji mu je i prihvaćen. Nakon potvrde da se nalazi u BiH, bio je nakratko pritvoren od strane bosansko-hercegovačkih vlasti, ali je pušten s obzirom da Hrvatska i BiH nemaju sporazum o međusobnom izručivanju optuženika i osuđenika.

Kasnije mu je suđeno u Bosni i Hercegovini, te je proglašen krivim i trenutno služi kaznu u KPD Zenica.

Vanjski linkovi

• Biografija Branimira Glavaša (hrvatski)