Bosanski brdski konj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pastuh bosanskog brdskog konja

Bosanski brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. Ova pasmina se može naći u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, djelovima Srbije, Makedoniji, te u djelovima Hrvatske (Dalmacija, Kordun, Lika). Po međunarodnoj klasifikaciji bosanski brdski konj spada u kategoriju ponija, pa se shodno tome koristi i njegov naziv "bosanski poni". Također, u literaturi koriste se i nazivi "bosansko-hercegovački brdski konj" i "balkanski konj".

Osobine pasmine[uredi - уреди | uredi kôd]

U nauci je prihvaćeno stanovište da su konji ove pasmine daleki potomci divljih konja tarpana i przewalskog koji su križanjem sa arapskim konjima oformili pasminu današnjeg Bosanskog brdskog konja. To je konj čelične tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti, vrlo dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem. On se vrlo vješto i okretno kreće i po najnepristupačnijim planinskim predjelima noseći razne vrste tereta ili razne vrste jahača, uvijek oprezan i siguran. Vrlo je poslušan, a istovremeno dovoljno temperamentan. Prosječna visina grebena ovog konja, mjerena štapom, je 130-140 cm, obim prsa je 135-162 cm i obim cjevanice 16-18 cm. Tjelesna težina se kreće oko 300-400 kg. Konj je pretežno kvadratnog formata, slabijih dubinskih i širinskih mjera, te osrednje koščatosti. Brdski konj se ubraja u tovarne životinje i na samaru može nositi 100-120 kg. Pored toga koristi se kao konj za vuču i jahanje.

Boja dlake[uredi - уреди | uredi kôd]

Što se tiče boje dlake, najzastupljenija je dorata (oko 42%), siva, odnosno, bijela boja (oko 20%), vrana (16%), alata (oko 15%), kulasasta (oko 6%), izabela (0,5%) i šaraca ima oko 0,5%.

Radna sposobnost[uredi - уреди | uredi kôd]

Radna sposobnost bosanskih brdskih konja ispitivana je do sada na različite načine, ali nije izgrađen čvrsti sistem takvih ispitivanja koji bi mogao poslužiti pri uzgojno-selekcijskom radu. Testiranja su vršena na tri načina: na ravnoj stazi galopom, održavanjem daljinskih jahačkih utakmica i održavanjem brdskih daljinskih utakmica. Prilikom ovih testiranja postignuti su slijedeći rezultati: 2400 m za 13,1 m/s; 12 km sa usponom - 20 km/h; 45 km sa usponom - 18km/h; 288 km (Bihać - Sarajevo)- 30h, 26 min (9,5 km/h).

Uzgoj na ergeli Borika[uredi - уреди | uredi kôd]

Krdo na ispaši

U početku rada ergele krenulo se sa nekoliko linija da bi se s vremenom, zbog dominacije u nasljeđivanju osobina, zadržale dvije uzgojne linije: "Miško" i "Barut". Svi muški potomci nose ime po liniji oca, dobijaju svoje mjesto u matičnim knjigama: datum rođenja, ime i matični broj oca i majke, te broj žiga, ili, jednostavnije, svakom grlu može da se prati porijeklo najmanje četiri generacije unazad, a za većinu grla čak i do deset generacija. Svo žensko potomstvo dobija ime po rodu (porijeklu majke) i matični broj i žig, koji ih prate kroz cijeli život.

Ostali podaci[uredi - уреди | uredi kôd]

  • U Bosni i Hercegovini organizovani uzgoj Bosanskog brdskog konja odvija se na ergeli Borika koja je udaljena 14 kilometara od Rogatice na putu prema Višegradu preko Sjemeća. Ergela je osnovana davne 1929. godine sa prvobitnim sjedištem u Sarajevu, a na Borike je preseljena 1947. godine, gdje se i danas nalazi.
  • Krajem 2011. godine, istaknuti hipolog autor i co-autor nekoliko knjiga i više naučnih radova o Bosanskom brdskom konju, Enver Žiga je u okolini Visokog osnovao vlastitu ergelu na kojoj se uzgajaju Bosanski brdski konji u čistoj krvi, a pod nazivom "ergela Žiga". Na ergeli je zastupljeno 8 rodova kobila i 3 linije pastuha.
  • U Sloveniji se također nalazi dobro organizovana ergela Bosanskog brdskog konja čiji je vlasnik Anton Dolinšek, a locirana je u mjestu Zagorje ob Savi. Većina konja ove ergele vode porijeklo sa Borika, a ergela je ustrojena pod stručnim nadzorom Refika Telalbašića.
  • U Hrvatskoj je također osnovana ergela Bosanskog brdskog konja "Gorski Kotar" čiji su osnivači Damir Voloder, Anton Dolinšek, Goran Voloder i Iko Voloder. Ergela se nalazi nedaleko od Fužina. Ergela trenutno broji 28 konja, a u njoj su zastupljene obje linije pastuha i većina rodova kobila sa ergele "Borike". Damir Voloder u Vrbovskom već ima ergele Boričkog arapskog konja i konja Akhal-Teke pasmine.
  • U Njemačkoj postoji nekoliko udruženja uzgajivača Bosanskog brdskog konja, ali je veliko pitanje o kakvim se konjima radi, s obzirom na činjenicu da su pojedini uzgajivači nabavljali konje na pijacama širom Bosne i Hercegovine i to bez ičije stručne pomoći.
  • Krajem 2018. godine u mjestu Vrtoče uz put Bosanski Petrovac - Bihać u sklopu seoskog domaćinstva Čardaklije osnovana je ergela "Bosnian horse" čiji su vlasnici Amir Bekić i Zoran Radošević. Ergela je osnovana pod stručnim nadzorom mr. Envera Žige, a većina konja vode porijeklo sa ergele "Borike".
  • 25. maja 2005. godine. postavljena je skulptura bosanskog brdskog konja ispred Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Telalbašić R.; Žiga E: "Bosanski brdski konj" - Zbornik radova IP Svjetlost Sarajevo, 2003.ISBN 9958-10644-2
  • Katica V.: "Autohtone pasmine domaćih životinja u Bosni i Hercegovini" - Sarajevo, 2004
  • Žiga E.; Telalbašić R. : "Bosanski brdski konj - monografija", IP Šahinpašić Sarajevo, 2008. ISBN 978-9958-41-245-1
  • Žiga E.; Telalbašić R. : "The Bosnian mountain horse - a monograph" IP Šahinpašić Sarajevo, 2009. ISBN 978-9958-41-295-0
  • Telalbašić R.; Rahmanović A.; Žiga E.: "Bosanski brdski konj, krvne linije pastuha i rodovi kobila na ergeli Borike, Bosna i Hercegovina" Radovi Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, 2011. BH ISSN 0033-8583
  • Telalbašić R.; Žiga E.; Rahmanović A. : "Matična knjiga Bosanskog brdskog konja ergelskog uzgoja", IP Šahinpašić Sarajevo, 2011. ISBN 978-9958-41-447-3

Galerija[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]