Bosanska mišjakinjica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bosanska mišjakinjica
Status zaštite
Status iucn3.1 EN.svg

Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryophyllaceae
Rod: Minuartia
Vrsta: M. bosniaca
Dvojni naziv
Minuartia bosniaca
(G. Beck)
Sinonimi

Alsine bosniaca (Beck) A. rostrata Murb., non Pers.

Bosanska mišjakinjica (lat. Minuartia bosniaca) (G. Beck) K. Maly − sinonimi: Alsine bosniaca G. Beck i A. rostrata Murb., non Pers.) − je endemska biljka Istočnih Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1][2]

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Bosanska mišjakinjica je višegodisnja biljka sa rahlim do gustim busenjem, visoka oko 15-30 cm. Stabljike su joj brojne, obično uspravne, rijetko ustajuće ili polegle. Pri osnovi si manje - više odrvenile, a pri dnu razgranate, gole ili čkinjasto dlakave, sa brojnim sterilnim lisna­tim izdancima. Listovi su joj linearno lancetasti ili­ linearno koncasti ili šilasti. Priliježu uz stabljiku, a dugi su oko 5-8 (-10) mm, a pri osnovi prošireni i treplja­sti. Imaju kožast obod i 3 jasno izražena nerva.

Cvast je rahlo cimasta i zbijena, sa po više cvjetova. Cvjeta od maja do jula. Peteljke cvijeta su gole ili dla­kave. Čašični listići su usko lancetasti, bijeli, dugi 3-4 mm. Goli su ili kratko dlakavi, dugačko ušiljeni, sa zelenom prugom koja po sredini ima bjeličasti nerv. Krunica je bijela, a latice kraće od čašice ili jednake dužine. Izduženo su jajasti, a u osnovi 5 spoljnih prašnika su valjkasto produžene i rascijepljene žlijezde pa izgleda da ih je 10. Brakteje su linearno lancetaste, ve­ćinom kraće ili jednake sa cvjetnim peteljkama.[3][4]

Plod čahura je jajoliko valjkasta, dvostruko kraća od čašice. Sjemenke su sitne, svijetlosmeđe, duge 0,8-1 mm, a široke 0,5-0,8 mm, bodljasto bradavičaste.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi - уреди | uredi izvor]

Bosanska mišjakinjica raste na krečnjačkim i ser­pentinskim kamenjarama i suhim kamenjarskim pašnjacima, glavninom u pojasu subalpske vegeta­cije pojasu. Izrazito je heliofitna vrsta.[5]

Endem je Jugoistočnih Dinarida (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija) goslavija, sjev. Albanija).

Locus classicus je u Bosni: na sti­jenama oko Sarajeva (Beck, G. 1898).

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
  2. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. http://www.theplantlist.org/tpl1.1/record/kew-2370888?ref=tpl1 The Plant List (2013). Version 1.1.
  4. http://www.theplantlist.org/ (pristupljeno 5. juli 2014.)
  5. http://www.sarajevo-sume.ba/bs/index2.php?option=com_docman&task=doc_view&gid=2&Itemid=77.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]