Borča

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Borča
Borča iz vazduha
Borča iz vazduha
Grad Beograd
Opština Palilula
Površina 56,61 km²
Stanovništvo 46.086
Borča na mapi Beograda
Borča
Borča
Borča (Beograda)


Koordinate: 44° 52′ 08" SGŠ, 20° 27′ 19" IGD

Mesne zajednice u Borči

Borča je urbano gradsko naselje u Beogradu, koje se nalazi na teritoriji gradske opštine Palilula. Prema popisu iz 2011. bilo je 46.086 stanovnika. Prema popisu iz 2002. bilo je 35.150 stanovnika, a prema onom iz 1991. bilo je 26.895.

Istorija

Rana istorija

Najraniji arheološki ostaci u blizini modernog naselja Borče su iz bronzanog i gvozdenog doba, ali medaljoni, figurine i kovani novac iz 3. ili 4. veka pre nove ere su takođe pronađeni. Zbog močvarnog područje, nije mnogo sačuvano, ali su pronađeni ostaci koji potvrđuju prisustvo Jaziga, Sarmata i Rimljana.

Kraljevina Ugarska i Osmansko carstvo

Austrougraski Kralj Žigmund je tokom druge polovine septembra 1427. godine logorovao u Borči, što ujedno predstavlja i najstariji do sada poznati pomen naselja.[1] Borča se spominje imenima Barcsa (ili Bercse). Naselje je pripadalo Kraljevini Ugarskoj, mada je moguće da njegovo ime ima slovenske korene (ime Barcsa verovatno potiče od slovenske reči "bara"), što ukazuje položaj naselja u močvarnim području Pančevačkog rita). Godine 1537. naselje su zauzeli Turci i uključili ga u Smederevski sandžak i dali mu status vakufa. Već 1567. Borča je pretežno naseljena Srbima. Za vreme austrijsko-turskih ratova, Borča je postala centar turske pogranične zone i bila je dobro utvrđena posle Karlovačkog mira, ali su je Austrijanci ipak osvojili 1717, a Požarevačkim mirom 1718. zvanično je predata Habzburškoj monarhiji.

Habzburška monarhija

Nakon Beogradskog mira 1739. Habsburška monarhija je bila u obavezi da sruši utvrđenja, ali je zbog izbijanja kuge 1743. čitavo selo Borča spaljeno do temelja. Novo naselje je nastalo oko kule Stara Borča (Alt Borcsa) 1794. koje je postala centar opštine kao deo Banatske krajine, dela habsburške Vojne krajine.

Godine 1848-1849, Borča je pripadala Srpskoj Vojvodini, srpskoj autonomnoj oblasti u okviru Habsburške monarhije, ali je 1849. opet stavljena pod upravu Vojne krajine. Nakon transformacije u Habsburške monarhije u Austro-Ugarsku 1867. i ukidanja Vojne krajine 27. juna 1873. Borča je postala deo ugarske polovine monarhije, kao deo Pančevačkog distrikta Torontalske županije sa sedištem u današnjem Zrenjaninu. Borču je nakratko zauzela srpska vojska u Prvom svetskom ratu (od 6. septembra do 14. oktobra 1914).

Jugoslavija i Srbija

Kako je Pančevački rit bio plavno zemljište, za vreme izuzetno visokog vodostaja Dunava (naročito 1826, 1888 i 1924), cela oblast i naselja su potpuno potopljena, što je pretvorilo močvaru u veliko jezero. Zabeleženo je da su tokom poplave 1924. spasilački brodovi morali da manevrišu između telefonskih stubova, a da su mrtvi sahranjivani iz čamaca[2]. U periodu 1929-1933 izgrađen je 89 kilometara dug nasip koja štiti od daljeg plavljenja Borče. U isto vreme, sagrađeni su drum i železnička pruga koji povezuju Borču sa Beogradom. su takodje gradili.

Nakon sloma Austro-Ugarske 1918, Borča je postala deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (buduće Kraljevine Jugoslavije), pošto je srpska vojska ušla u naselje 9. novembra 1918. Od 1918. do 1922. Borča je bila deo Banatske oblasti, od 1922. do 1929. deo Beogradske oblasti, a od 1929. do 1941. deo uprave grada Beograda (Pančevački okrug). Između 1941. i 1944. Borču je okupirala nemačka vojska i uključila ju je u autonomni region Banat pod nemačkom upravom.

Godine 1949. opština je raspuštena, a ceo prostor od Pančevačkog rita postao je Deveti reon Beograda. Borča je ponovo dobila svoju opštinu 30. maja 1952, ali je 1955. sa opštinama Ovča, Krnjača i Padinska Skela spojena u opštinu Krnjača. Ova opština je kasnije pripojena beogradskoj opštini Palilula 1965.

Ovo naselje je u uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 3532 [3]
1953. 3384
1961. 4330
1971. 9487
1981. 18549
1991. 26895 26090
2002. 35909 35150


Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
30479 86.71%
Romi
  
1296 3.68%
Jugosloveni
  
474 1.34%
Goranci
  
464 1.32%
Crnogorci
  
355 1.00%
Muslimani
  
271 0.77%
Makedonci
  
240 0.68%
Hrvati
  
232 0.66%
Mađari
  
98 0.27%
Albanci
  
87 0.24%
Bugari
  
43 0.12%
Bošnjaci
  
40 0.11%
Rusi
  
25 0.07%
Nemci
  
21 0.05%
Slovenci
  
19 0.05%
Slovaci
  
18 0.05%
Rumuni
  
18 0.05%
Ukrajinci
  
10 0.02%
Česi
  
5 0.01%
Rusini
  
1 0.00%
Vlasi
  
1 0.00%
nepoznato
  
310 0.88%


Naselja

Manja naselja koja pripadaju Borči su:

  • Stara Borča
  • Centar (1-5)
  • Irgot
  • Sivi dom
  • Greda
  • Nove
  • Ovča
  • Zbeg
  • Sebeš
  • Crvenka

Prevoz

Linije gradskog prevoza koje saobraćaju kroz Borču su 85 (Banovo brdo — Borča 3), 95 (Novi Beograd / Blok 45 — Borča 3), 96 (Železnička stanica Pančevački most — Borča 3), 104 (Omladinski stadion — Crvenka) 105 (Borča 3 — Ovča) i 105L (Borča 3 — Ovča).

Istaknute ličnosti

Reference

  1. Istorija naselja Borča doseže čak od XIV veka link
  2. "Politika", 14. april 2015., str. 4. digitalna.nb.rs (pristup. 17.10.2015.)
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vanjske veze