Boris Gromov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Boris Vsevolodovič Gromov
Boris Gromov kao gubernator Moskovske oblasti
Boris Gromov kao gubernator Moskovske oblasti
Lični podaci
Rođenje 7. novembar 1943. (1943-11-07) (dob: 76) Saratov,SSSR
Vojna karijera
Vjernost  SSSR (1962-1991)
 Rusija (1991-1994)
Rod službe Sovjetska armija, Ruska kopnena vojska
Čin General pukovnik
Godine službe 1962-1994
Ratovi i bitke afgansko-sovjetski rat
Komande 40. armija, Kijevski vojni okrug
Odlikovanja Hero of the Soviet Union
Civilni život i rad
Kasniji rad gubernator Moskovske oblasti (2000-2012)

Boris Vsevolodovič Gromov (ruski: Бори́с Все́володович Гро́мов; Saratov, 7. novembar 1943 - ) je ruski političar i bivši sovjetski vojskovođa, poznat kao posljednji zapovjednik sovjetskih snaga u Afganistanu za vrijeme rata protiv mudžahedina, te kao guverner Moskovske oblasti od 2000. do 2012. godine.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Potiče iz vojničke porodice. Iste godine kada je Boris Gromov rođen, njegov otac Gromov Vsevolod Alekseevič je poginuo na frontu kao Sovjetski vojnik. Boris Gromov je u svojoj dvanaestoj godini, 1955. godine, sledeći primer svog starijeg brata Alekseja otpočeo školovanje u Saratovskoj vojnoj kadetskoj školi. Završio je najpre vojnu kadetsku školu Suvorov, zatim vojnu komandnu školu u Sankt Peterburgu,tadašnjem Lenjingradu, nakon toga u periodu od 1969 do 1972 sa odličnim uspehom završio je vojnu akademiju Frunze u Moskvi,kao i Sovjetsku generalštabnu akademiju. Nakon početnog školovanja i usavršavanja u vojsci Boris Gromov je raspoređen u Pribaltički vojni okrug, (grad Kalinjingrad)gde je najpre obavljao dužnosti komandira voda, nakon čega je postao komandir čete motostreljačke (motorizovane) divizije.[1] Po završetku vojne akademije Frunze obavljao je dužnost komandanta prvog bataljona 36. motostreljačke divizije,načelnika štaba i komandanta 428. motostreljačkog puka, i načelnika štaba 9. motostreljačke Krasnodarske divizije. U činove major, potpukovnik i pukovnik je unapređivan vanredno.

Boris Gromov na konferenciji za štampu u Kabulu.

U toku Sovjetskog rata u Avganistanu Gromov je u tri navrata preuzimao dužnost (1980-1982, 1985-1986, 1987-1989) i bio je najpoznatiji tokom dve godine kao poslednji komandant 40 armije u Avganistanu u periodu od 1987-1989. godine. Gromov je bio poslednji Sovjetski vojnik koji je napustio Avganistan, prelazeći peške preko mosta "Prijateljstva", iznad reke Amu Darje,15. februara 1989. godine,na dan kada je Sovjetsko vojno povlačenje iz Avganistana, kojim je rukovodio lično Gromov, bilo potpuno završeno. Nosilac je najvišeg vojnog odlikovanja-zlatne zvezde heroja Sovjetskog Saveza nakon Operacije Magistral i uklanjanja opsade oko grada Kost u istočnom Avganistanu. Godine 1989. unapređen je u čin general-pukovnika i postavljen na dužnost komandanta vojske Kijevskog vojnog okruga.

Politička aktivnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Početkom 1989. godine u Sovjetski Savez Sovjetskom Savezu je uspostavljen novi, viši organ državne vlasti-Savez narodnih poslanika SSSR. Te godine Boris Gromov je bio izabran za narodnog poslanika SSSR-a. Takođe, iste godine izabran je za kandidata za članstvo CK KPSS. Prvog decembra 1990. godine postavljen je na dužnost prvog zamenika ministra unutrašnjih poslova SSSR-a, a nakon devet meseci na tom mestu ga je nasledio Viktor Erin.[2] Od 1990. do 1991. godine, bio je član politbiroa komunističke partije Ukrajine. Na Ruskim predsedničkim izborima 1991. godine bio je izabran kao kandidat za podpredsednika Komunističke partije dok je kao kandidata za predsednika podržavao bivšeg premijera Nikolaja Ivanoviča Rižkova (rus. Николай Иванович Рыжков ).[3] Uporedo sa političkim aktivnostima obavljao je i dužnosti u sistemu odbrane, gde je u periodu od kraja 1991. godine do avgusta 1995. godine bio na dužnostima komandanta kopnene vojske, zamenika ministra odbrane Ruske Federacije, a nakon penzionisanja 1994. godine postavljen je na dužnost glavnog vojnog eksperta ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije. Od 1995. pa do 1999. godine bio je izabran za poslanika državnog parlamenta a na izborima 1999. godine i početkom 2000. godine podržao je novoizabranog predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina.[4] Dužnost gubernatora (guvernera) Moskovske oblasti obavljao je u tri navrata od 2000. do maja 2012. godine.

Porodica[uredi - уреди | uredi izvor]

U februaru 1969. godine, Boris je izgubio starijeg brata Alekseja Gromova.[5] Trećeg maja 1985. godine,u avionskoj nesreći stradala je prva supruga Borisa Gromova, Natalija Nikolaevna (rus. Наталья Николаевна).[6]Do nesreće je došlo, kada su se zbog greške kontrolora leta sudarili putnički avion Tu-134 i vojni avion An-26 u kome se nalazila Natalija Nikolaevna. Iz braka sa prvom suprugom Boris Gromov je imao dva sina, Maksima, rođenog 1974. godine i Andreja, rođenog 1980. godine. Prilikom nesreće u istom avionu u kome mu je stradala supruga, stradao je i Borisov drug sa akademije i lični prijatelj sa čijom porodicom se porodica Gromov u Moskvi družila, Jevgenij Krapivin (rus. Evgeniй Krapivin),zajedno sa dvojicom svojih sinova,Andrejem i Aleksandrom. Borisa koji je ostao bez supruge i Fainu,udovicu njegovog prijatelja Jevgenija Krapivina koja je ostala sama sa dvoje male dece, zbližila je zajednička nesreća. Nakon pet godina od nesreće, 1990. godine, Boris, iako više ne mlad,oženio se Fainom i usvojio je njene dve ćerke Evgeniju i Valentinu. Tokom 1998. godine, dobili su ćerku Lizu.

Priznanja i odlikovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Orden zasluga za otadžbinu
  • Orden Lenjina
  • Orden Crvene zastave(dva puta)
  • Orden Crvene zvezde
  • Orden za službu u vojnim snagama Sovjetskog Saveza, trećeg reda
  • Medalja za zasluge u borbi
  • Heroj Sovjetskog Saveza
  • Medalja za zasluge u očuvanju sećanja na pale branioce otadžbine
  • Medalja za besprekornu službu, prvog, drugog i trećeg reda
  • Orden princa Jaroslava mudrog(Ukrajina)
  • Medalja "Deset godina oružanih snaga Ukrajine"
  • Orden Prijateljstva među ljudima(Belorusija)
  • Orden Svetog princa Vladimira,prvog reda
  • Orden Svetog princa Danijela Moskovskog, prvog reda
  • Orden Svetog Sergeja
  • Orden Svetog blaženog velikog princa Dmitrija Donskog, prvog reda
  • Jubilarna medalja "U sećanje na stogodišnjicu rođenja Vladimira Iljiča Lenjina"
  • Jubilarna medalja "Dvadeset godina od pobede u velikom patriotskom ratu 1941-1945"
  • Jubilarna medalja "50 godina oružanih snaga SSSR-a"
  • Jubilarna medalja "60 godina oružanih snaga SSSR-a"
  • Jubilarna medalja "70 godina oružanih snaga SSSR-a"
  • Orden Crvene zastave (Avganistan)

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Щербаков Т. С. Саратовское суворовское военное училище. — Сыны Отечества, 01.08.2003. — № 8.
  2. УКАЗ Президента СССР от 01_12_1990 N УП-1093
  3. Военные в парламенте, 1989—1995, журнал «ПОЛИС».
  4. Состав Государственной Думы третьего созыва.
  5. Игорь Цыбульский «Борис Громов», Молодая гвардия, 2008
  6. Громовы среди ясного неба, «Профиль», номер 2(26) от 17.01.2000.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Političke funkcije
Prethodi:
Anatolij Tjažlov
Gubernator Moskovske oblasti
2000–2012
Slijedi:
Sergej Šojgu