Bombaški napad 7. tira

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bombaški napad 7. tira
Poštanska marka sa žrtvama napada
LokacijaIran Teheran, Iran
Koordinate31°15′17.37″N29°59′37.24″E
Datum28. 6. 1981. (1981.-06-28.) (42 god.)
20:30 (IRST)
MetaČlanovi IRP-a
Vrsta napadasamoubilački napad
Oružjebomba
Mrtvih73
Ranjenih28
Počiniteljime neidentificirano
Osumnjičeni počinitelj(i)MEK
Mauzolej 7. tira

Bombaški napad 7. tira izveden je u Teheranu 28. juna 1981. (7. tira 1360. po iranskom kalendaru) u 20:30 sati po lokalnom vremenu i bio je usmjeren protiv članova Islamske republikanske partije (IRP), tadašnje vodeće političke stranke u Iranu. Tokom održavanja njihove sjednice, bombu unešenu u aktovci detonirao je neidentificirani počinitelj prilikom čega je u eksploziji i urušavanju zgrade smrtno stradalo 72 visokih političara i dužnosnika, uz dodatnih 28 ranjenih. Najpoznatije žrtve bili su ajatolah Muhamed Behešti, čelnik stranke i predsjednik pravosudne vlasti, te Muhamed Montazeri (sin Husein-Alija). Ostale poznate žrtve uključuju četiri tadašnja ministra (zdravstva, transporta, telekomunikacija i energije) i 27 zastupnika parlamenta (madžlisa), među kojima su i brojni istaknuti klerici.

Iranske vlasti za odgovornost su prozvale Narodne mudžahedine Irana (MEK/PMOI), militantnu marksističku i sekularnu organizaciju koja je bila angažirana na rušenju novog sistema i koja nije direktno preuzela ali je pozdravila i veličala napad. Vodeći historičari suvremenog Irana odgovornost za napad također predbacuju MEK-u, smatrajući ga jednim u seriji tokom interne političke borbe između vjerskih i marksističkih frakcija, koja se intezivirala u junu 1981. i nastavila čitavo ljeto. Naime, svega sedam dana uoči napada s mjesta predsjednika smijenjen je Abulhasan Banisadr zbog podrške neuspjelom državnom udaru (pokušanom nekoliko dana ranije), dok je dva dana uoči napada meta neuspješnog atentata bio i A. Hamenei (26. 6.), najbliži Homeinijev suradnik. Također, pokušan je i atentat na predsjednika parlamenta A. H. Rafsandžanija, a dva mjeseca kasnije likvidiran je i novoizabrani predsjednik Muhamed-Ali Radžai (30. 8.). Tokom navedenog perioda stradali su i brojni drugi uglednici poput glavnog direktora časopisa Kajhan, a odgovornost za sve ove napade preuzeo je upravo MEK.

Ubrzo nakon napada 7. tira uslijedila je odmazda iranskih vlasti prilikom koje su brojni zatvorenici i uhapšeni članovi MEK-a osuđeni na smrtne kazne, dok je istovremeno ugušena djelatnost raznih marksističkih frakcija. Bombaški napad 7. tira ostao je upamćen kao najsmrtonosniji teroristički napad u iranskoj historiji i za njegove žrtve redovito se održavaju komemoracije svake godine. Većina stradalih u napadu sahranjena je u Mauzoleju 7. tira kojeg je isprojektirao Mir-Husein Musavi, iranski arhitekt i reformistički političar iz redova tvrdolinijaša. Po iranskom datumu napada i ajatolahu Beheštiju imenovane su brojne ulice, trgovi i institucije u gradovima diljem zemlje.

Povezano[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]