Božo Bek

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Božidar Bek
Nema slobodne slike
Portret Božidara Beka
Rođen/a 1926
Đurđevac,  Kraljevina Jugoslavija
Umro/la 2000
Zagreb,  Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje historičar umjetnosti
Poznat/a po osnivanju Novih tendencija

Božidar Bek (Đurđevac, 1926 - Zagreb, 2000), bio je hrvatski je historičar umjetnosti, dugogodišnji direktor Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, osnivač i spriritus movens Novih tendencija. [1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Historiju umjetnosti studirao je u Lenjingradu i Zagrebu, diplomirao je 1952.[1] Nakon tog je od 1954-1960 radio kao kustos u Kabinetu grafike JAZU[1], bio je jedan od inicijatora osnivanja Galerije suvremene umjetnosti 1954. Od 1960. godine [1]postavljen je za direktora Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, kojoj priključuje Galeriju primitivne umjetnosti i Atelje Meštrović i pretvara je u ustanovu - Galerija grada Zagreba. Nakon 1972. nije više direktor Galerija grada Zagreba, već radi u istoj ustanovi kao viši kustos, a zatim i kao muzejski savjetnik. Tad se posvećuje izložbama, i radu s umjetnicima, obogaćuje fundus Galerije suvremene umjetnosti imajući na umu budući Muzej suvremene umjetnosti.[2] Bek je objavio monografije o Marijanu Detoniju i Edo Murtić, i uredio sa kolegama iz Galerije brojne kataloge izložbi ; Ljubo Ivančić, Ordan Petlevski, Vojin Bakić, Zlatko Prica, Oton Gliha, Ivan Picelj, Zvonko Lončarić, Vladimir Bonačić, Aleksandar Srnec, Oskar Herman, Stevan Luketić i Miroslav Šutej. Božidar Bek je uspio u Zagrebu 1960 -ih organizirati izložbe niza znamenitih svjetskih umjetnika od Chagalla, Jawlenskog, Noldea, Caldera, Legera, Dubuffeta, Vasarelyja, Ivesa Kleina, Lucia Fontane, Duchampsa, Bressona, Munarija, Boltanskog i Pabla Picassa. [3]Božo Bek bio je član brojnih nacionalnih i međunarodnih žirija, stručnih odbora i savjeta za likovnu ili muzejsku djelatnost u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Od 1961. do 1973. Bek je bio duboko angažiran oko međunarodnih izložbi Novih tendencija[1], koje su Zagrebu donijele epitet međunarodnog kulturnog centra. [4]Tendencije su to uspjele postati zahvaljujući Bekovim prijateljstvima s inozemnim i domaćim umjetnicima. Bek je bio pokretač i odgovorni urednik značajnog časopisa Bit International, kojeg su izdavale Galerije grada Zagreba. Upoznavši se još kao student s djelima postoktobarske ruske avangarde i djelima Kazimira Maljeviča, ostao je zauvijek vjeran ideji konstruktivizma i njegovu nasljeđu. Kao vrstan muzealac bio je uključen u osnivanje i opremanje »Muzeja Mimara« na Gornjem gradu, koji je kasnije postao Muzejski prostor (Klovićevi dvori), i organizaciju prvih izložbi u tom prostoru. Božidar Bek, borio za sve vrijedno u suvremenoj umjetnosti, za one pojave koje idu novim stazama, koji su inovacijski i avangardni. Pred kraj života starog socijalističkog režima Božidar Bek se hrabro primio nemoguće misije - bio je zadnji sekretar partijske organizacije Zagreb.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1957Monografija Marijan Detoni, Zagreb, Kultura, 1957.
  • 1958Monografija Edo Murtić, Zagreb, Naprijed, 1958.
  • 1968 – Božo Bek, Grgo Gamulin; Ordan Petlevski, katalog izložbe, Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti, 1968.
  • 1965 – Božo Bek; Branko Balić; Nove Tendencije 3, Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb, Croatia); Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb, Croatia); Centar za industrijsko oblikovanje.;
  • 1973 – Božo Bek; Boris Kelemen; Marijan Susovski; Nove Tendencije 5, Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb, Croatia
  • 1976 – Božo Bek; Davor Matičević; Marina Abramović, Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb, Croatia
  • 1983 – Božo Bek; Ivan Meštrović 1883-1962, katalog izložbe Muzejski prostor, Zagreb

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]