Blefaritis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Blefaritis
Novorođenče sa blažim oblikom blefaritisa na desnom oku
Specijalnostoftalmologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10H01.0
ICD-9373.0
DiseasesDB1455
MedlinePlus001619
eMedicineoph/81
MeSHD001762

Blefaritis ili zapaljenje ivice kapka oka (lat. blepharitis) je hronični, obostrani zapaljenjski proces koji zahvata ivice kapaka.[1][2][3]

Epidemiologija[uredi | uredi kod]

Frekvencija

Blefaritis je uobičajen poremećaj očiju širom sveta. Na osnovu procene nekih autora, 86% svih pacijenata sa suvim očima imaju istovremeno i blefaritis, dok više od 25 miliona Amerikanaca pati od blefaritisa.[4]

Mortalitet / Morbiditet

Tačna povezanost između blefaritisa i mortaliteta nije poznata, ali bolesti sa poznatom smrtnošću, kao što je sistemski eritematozni lupus, mogu imati blefaritis kao deo svoje konstelacije nalaza. Udruženi morbiditet uključuje gubitak vizuelne funkcije, blagostanja i sposobnosti za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Proces bolesti može dovesti do oštećenja kapaka sa trihiozom, entropijom i ektropionom. Oštećenje rožnjače može dovesti do upale, ožiljaka, gubitka gladkosti površine, nepravilnog astigmatizma i gubitka optičke jasnoće. Ako se razvije teško zapaljenja, može doći do perforacije rožnjače.

Rasne razlike

Nijedna poznata studija ne pokazuje rasne razlike u incidenciji blefaritisa. Rosacea može biti češća kod plavokosih osoba, iako je ovaj nalaz možda uzrokovan time što se lakše i češće bolest dijagnostikuje kod ovih osoba.

Polne razlike

Nisu pronađene jasne razlika u incidenciji i kliničkim karakteristikama blefaritisa između polova.

Starost

Seborojični blefaritis je češći u starijoj životnoj dobi. Navedena srednja starost bolesnika je 50 godina.

Etiologija[uredi | uredi kod]

Najčešċi uzrok je seboreja (sebborheic blepharitis), odnosno poremeċaj funkcije lojnih žlezda, u kome lojne žlezde proizvode više masti nego je potrebno. Seboreja kapaka je obično udružena sa seborejom trepavica, kože čela i glave, i kože u području iza ušiju. Uzrok seboreje mogu biti hormonalni i psihički poremeċaji. Kod ovog vida upale manje je izraženo crvenilo, a više pojačana masnoċa kapaka.

Drugi uzrok je infekcija lojnih žezda, uzrokovana stafilokokom (S. aureus ili S. epidermididis). Kod ovog tipa kapci su jače crveni. Nekada su oba uzroka povezana. U prvom slučaju govorimo o seboroičnom blefaritisu, u drugom o bakterijskom.

Pojava blefaritis je često udružena sa sistemskim bolestima, kao što su:

  • rosacea,
  • atopijski i seboroični dermatitis
  • očne bolesti (suvo oko, halacion, trihijaza, ektropija i entropija, zarazni ili nezarazni konjuktivitis i keratitis).

Patofiziologija[uredi | uredi kod]

Patofiziologija blefaritisa često počinje bakterijskom kolonizaciju očnih kapaka, koje dovode do direktne mikrobiološke invazije tkiva, oštećenja posredovanih imunološkim sistemom ili oštećenja nastalih proizvodnjom bakterijskih toksina, otpadnih proizvoda i enzima. Kolonizacija ivice kapka povećava se u prisustvu seboreje kože kapka ili disfunkcije meibovih žlezda.[5]

Klasifikacija[uredi | uredi kod]

Prema lokalizaciji

Blefaritis se prema lokalizaciji zapaljenja može podieliti na:

  • Prednji (anteriorni) — kod koga je zapaljenje uglavnom usredsređeno na kožu, trepavice i veđa. Prednji blefaritis može biti stafilokokni i seboroičnivarijante.
  • Zadnji (posteriorni) — kod koga su promene lokalizovane na otvorima meibomijske žlezde, meibomske žlezde, tarzalne ploče i bleforo-konjunktivni spoj
Prema etiologiji

Blefaritis se prema uzroku nastanka mo.e podeliti na:

  • Seboroični – perutanje u obrvama/skalpu,
  • Stafilokokni (hordeolum) ili bakterijski,
  • Disfunkciju Meibomovih žlijezda.
Prema toku bolesti

Blefaristis se prema toku bolesti deli na;

  • Akutni blefaritis
  • Hronični blefaritis.[6]

Klinička slika[uredi | uredi kod]

Kliničkom slikom dominiraju sledeći simptomi i znaci bolesti:

  • osjećaj peckanja u oku,
  • osjećaj stranog tela u oku
  • blagu fotofobija.

Dijagnoza[uredi | uredi kod]

Inspekcijom kapaka uočavaju se krustaste promene na kapcima. Kod stafilokoknog blefaritisa mogu biti prisutni:

  • mali intrafolikularni apscesi,
  • sekundarna dermalna i epidermalna ulceracija,
  • hiperemije,
  • teleangiektazije
  • zadebljanje oko baze trepavica u obliku “collarettes“ (kad se skinu ostavljaju mali krvareći ulcer).

Osnovni znaci seboroičnog blefaritisa su:

  • svetlucavo - voskast izgled kapaka,
  • deskvamacija slićna peruti
  • meke kruste koje ne ostavljaju ulkus za sobom (pacijent često ima perut i seboroični dermatitis).

Sekundarne promene zahvataju konjunktivu i korneju, a u slučaju disfunkcije Meibomovih žlijezda obično se nakuplja penušavi sekret u unutrašnjem kantusu. Sekret se lako istisne, a znaci zapaljenja su retko prisutni.[7]

Terapija[uredi | uredi kod]

Medikamentozna terapija
  • Pranje kapaka dva puta dnevno mešavinom dečijeg šampona i vode uklanja debris i smanjuje marginalnu inflamaciju kod prednjeg blefaritisa.
  • Aplikacija ili obloge rastvora borne kiseline 10-15 minuta, dva puta dnevno omekšava i olakšava skidanje krusta.
  • Kod stafilokokne infekcije tobramicin kapi utrljavati u ivicu kapka tokom 7 dana.
  • U blagom zadnjem blefaritisu, redovno istiskivanje sebuma uspostavlja kontrolu simptoma. Ako je zadnji blefaritis zahvaćen inflamacijom konjunktiva i kornea, indikovana je dugoročna sistemska primena antibiotikapod kontrolom oftalmologa

U sistemskoj terapiji zadnjeg blefaritisa ka antibiotici izbora proporučuju se:

  • tetraciklin (250 mg dva puta dnevno),
  • doksiciklin (100 mg dnevno) ili
  • eritromicin (250 mg tri puta dnevno).[8][9][10][11]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Gadaria-Rathod N, Fernandez KB, Asbell PA. Blepharitis. In: Yanoff M, Duker JS, eds. Ophthalmology. 4th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2014:chap 4.4.
  2. Hussein N, Schwab IR. Blepharitis and Inflammation of the eyelids. In: Tasman W, Jaeger EA, eds. Duane's Ophthalmology. 2013 ed. Philadelphia, PA: Lippincott Williams & Wilkins; 2013:vol 4, chap 22.
  3. Yanoff M, Cameron JD. Diseases of the visual system. In: Goldman L, Schafer AI, eds. Goldman-Cecil Medicine. 25th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2016:chap 423.
  4. Lemp MA, Crews LA, Bron AJ, Foulks GN, Sullivan BD. Distribution of aqueous-deficient and evaporative dry eye in a clinic-based patient cohort: a retrospective study. Cornea. 2012 May. 31 (5):472-8
  5. Pinckney J 2nd, Cole P, Vadapalli SP, Rosen T. Phthiriasis palpebrarum: a common culprit with uncommon presentation. Dermatol Online J. 2008 Apr 15. 14(4):7.
  6. Divani S, Barpakis K, Kapsalas D. Chronic blepharitis caused by Demodex folliculorum mites. Cytopathology. 2009 Mar 7.
  7. Yanoff M, Cameron JD. Diseases of the visual system. In: Goldman L, Schafer AI, eds. Goldman-Cecil Medicine. 25th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2016:chap 423.
  8. Jackson WB. Blepharitis: current strategies for diagnosis and management. Can J Ophthalmol. 2008 Apr. 43(2):170-9.
  9. Luchs J. Efficacy of topical azithromycin ophthalmic solution 1% in the treatment of posterior blepharitis. Adv Ther. 2008 Sep. 25(9):858-70.
  10. Holzchuh FG, Hida RY, Moscovici BK, Villa Albers MB, Santo RM, Kara-José N, et al. Clinical Treatment of Ocular Demodex folliculorum by Systemic Ivermectin. Am J Ophthalmol. 2011 Jun. 151(6):1030-1034.e1.
  11. Arky R. Acromycin V tetracycline HCl. Physicians' Desk Reference. 53rd ed. 1999. 1514-1515.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Held KS. Blepharitis. Decision Making in Ophthalmology. 2nd ed. 2000. 50-51.
  • Kanski JJ. Marginal blepharitis. Clinical Ophthalmology. 1984. 1.2-1.4.
  • Roy FH. Ocular Differential Diagnosis. 7th ed. 2002.
  • Sullivan JH. Lids and lacrimal apparatus. General Ophthalmology. 14th ed. 1995. 78-81.
  • Weisbecker CA, Fraunfelder FT, Rhee D. Physicians' Desk Reference for Ophthalmology. 28th ed. 2000.
  • Yanoff M, Fine BS. Inflammation. Ocular Pathology. 4th ed. 1996. 166-168.
  • Tighe S, Gao YY, Tseng SC. Terpinen-4-ol is the Most Active Ingredient of Tea Tree Oil to Kill Demodex Mites. Transl Vis Sci Technol. 2013 Nov. 2 (7):2.
  • Hart PH, Brand C, Carson CF, Riley TV, Prager RH, Finlay-Jones JJ. Terpinen-4-ol, the main component of the essential oil of Melaleuca alternifolia (tea tree oil), suppresses inflammatory mediator production by activated human monocytes. Inflamm Res. 2000 Nov. 49 (11):619-26.
  • Carson CF, Hammer KA, Riley TV. Melaleuca alternifolia (Tea Tree) oil: a review of antimicrobial and other medicinal properties. Clin Microbiol Rev. 2006 Jan. 19 (1):50-62.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]