Vizantijsko-normanski ratovi

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Bizantsko-normanski ratovi)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bizantsko–normanski ratovi
Lokacija Apulija, Kalabrija, Balkan,
Ishod pat-pozicija; uti possidetis
Teritorijalne
promjene
Normani osvajaju Apuliju i Kalabriju; neuspjeh pri osvajanju Balkana
Sukobljene strane
Bizantsko Carstvo,
Venecija,
Sveto Rimsko Carstvo
Normansko Kraljevstvo Sicilija
Komandanti i vođe
Aleksije I Komnin,
Jovan II Komnin
Manuel I Komnin
Andronicus Comnenus
Isak II Angel
Robert Guiscard,
Bohemond,
George od Antiohije,
Guillaume II,
Margaritus od Brindisija

Bizantsko-normanski ratovi predstavljaju niz oružanih sukoba koji su se od oko 1050. do 1185. vodili između Bizantskog Carstva na jednoj, te Normana i njihovih političkih entiteta/država u Italiji na drugoj strani. Do njih je došlo uslijed dramatičnog slabljenja bizantske države izazvane ekonomskom krizom i građanskim ratovima u sredini 11. vijeka, a što su Normani, doseljeni u Italiju kako bi se borili kao najamnici u Južnoj Italiji iskoristili kako bi stvorili feudalna lena, a od njih s vremenom i nezavisne države. Među njima je nauspješniji bio Robert Guiscard, koji je, oslanjajući se na političku podršku papa, vodio normansko osvajanje Južne Italije, odnosno pohod kojim je od oko 1050. do 1071. osvojen bizantski Katepanat Italija, odnosno nestao posljednji trag bizantske vlasti s druge strane Jadrana. Deset godina kasnije je Guiscard pokrenuo još jedan pohod, ovaj put s ciljem osvajanja samog Bizantskog Carstva. Iako su Bizantinci doživjeli težak poraz u bitci kod Drača 1081. godine, a Normani osvojili današnju Albaniju i velike dijelove Grčke, diplomatske aktivnosti cara Aleksija I Komnena te pobune u normanskoj Italiji su brzo anulirali ta dostignuća. Sukob je na duže vrijeme zaustavljen pokretanjem križarskih ratova u kojima su Normani bili nominalni bizantski saveznici, ali je 1104. ponovno izbio pobunom normanskih feudalaca u Kneževini Antiohiji, a 1147. je izbio rat između normanskog kralja Rogera II od Sicilije i bizantskog cara Manuela I Komnena; tokom njega su Normani bez uspjeha pokušali steći uporišta na Balkanu, a poslije njega je bez uspjeha završio i bizantski pokušaj povratka u Italiju. Posljednji veliki okršaj Normana i Bizanta se zbio 1185. kada je neuspjeh cara Andronika I da zaustavi i odbaci normansku invaziju (što će uspjeti njegovom nasljedniku Isaku II Angelu) doveo do propasti dinastije Komnena. Ti su sukobi dugoročno iscrpili obje strane; Bizant je doživio dramatično propadanje u 13. vijeku, dok su Normani istjerani sa Sicilije.

Literatura[uredi | uredi kod]

Primarna
Sekundarna