Bizantska muzika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Bizantska muzika (grčki: Βυζαντινή μουσική) originalno se sastojala od pjesama i himni komponovanih za dvorske i vjerske svečanosti u Bizantskom Carstvu. Nakon pada Carigrada 1453. nastavljena je tradicijom bizantskog pojanja u pravoslavnoj liturgiji. Danas su najpoznatiji crkveni oblici bizantske muzike s obzirom na to da su mnoge pravoslavne zajednice usvojile to bizantsko nasljeđe. U tim zajednicama kantori (vođe crkvenog hora) monodično (jednoglasno) izvode crkvene pjesme iz tradicionalnih knjiga pojanja (poput stihira i irmologija).

Bizantska muzika nije nestala nakon pada Carigrada. Nastavljena je pod Carigradskom patrijaršijom, koja je poslije osmanskog osvajanja 1453. dobila administrativnu odgovornost nad svim pravoslavnim hrišćanima u Osmanskom Carstvu. Tokom opadanja Osmanskog Carstva u 19. stoljeću, balanske nacije proglasile su autonomiju ili autokefalnost od Carigradske patrijaršije.

Hrišćansko pojanje prakticirano u osmanskoj Bugarskoj, Srbiji i Grčkoj zasnovano je na historijskim korijenima bizantske umjetnosti. Istovremeno, crkvena muzika stvorena tokom osmanskog perioda smatra se „postvizantijskom”. Zbog toga se bizantska muzika odnosi na nekoliko pravoslavnih tradicija pojanja na području Mediterana i Kavkaza koje su se prakticirale u nedavnoj historiji, a neke se prakticiraju i danas.

Bizansko pojanje dodano je 2019. na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine: „Kao živa umjetnost koja postoji više od 2000 godina, bizansko pojanje značajna je kulturna tradicija i sveobuhvatni muzički sistem koji čini dio zajedničkih muzičkih tradicija što su se razvile u Bizantskom Carstvu.”[1]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Byzantine chant”. Pristupljeno 2019-12-13. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Tropologija i oktoisi[uredi | uredi kod]

Lekcionari i psaltiri[uredi | uredi kod]

Menologija[uredi | uredi kod]

Mineji[uredi | uredi kod]

Stihire[uredi | uredi kod]

Irmologije[uredi | uredi kod]

Obredi[uredi | uredi kod]

  • „Leipzig, Universitätsbibliothek, Rep. I 17, ff.21v-265v”. Book of ceremonies κωνσταντίνου τοῦ φιλοχρίστου καὶ ἐν αὐτῶν αἰωνίων βασιλεῖ βασιλέως ὑιοῦ λέοντος τοῦ σοφωτιτά καὶ ἀ ὑμνής τοῦ βασιλεῦ συντάγμα τι καὶ βασιλείου σπουδῆς ὄντως ἄξιον ποίημα (late 10th century). 

Kontakarija i asmatika[uredi | uredi kod]

Akolutije i antropologije[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]

Izdanja[uredi | uredi kod]

Uvodi[uredi | uredi kod]

Grčka i slavenska muzička paleografija[uredi | uredi kod]

Novi metod i pravoslavno pojanje osmanskog perioda[uredi | uredi kod]

Glosari[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

Historijski zapisi
Rekonstrukcije
Moderne varijante
Uvodi u bizantsku muziku
Tutorijali za pravoslavno pojanje
Ostalo