Bitka za Bamut

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bitka za Bamut
Segment Prvog čečenskog rata
Datum 10. mart 199524. maj 1996
Lokacija Bamut, Ačhoj-Martanovski rajon, Čečenija
Ishod ruska taktička pobjeda
strateška čečenska pobjeda
Sukobljene strane
 Čečenska Republika Ičkerija  Rusija
Komandanti i vođe
Čečenska Republika Ičkerija Hizir Hačukajev
Čečenska Republika Ičkerija Hamzat Batajev
Čečenska Republika Ičkerija Ruslan Hajhorojev
Rusija Vladimir Šamanov
Snage
100-150 boraca (prema čečenskim podacima)
  • do 8000 vojnika
  • 45 tenkova
  • 115 borbenih vozila pješadije
  • 17 oklopnih transportera
  • 12 oklopnih autombila
  • 75 artiljerijskih oruđ

Bitka za Bamut (rus. Битва за Бамут) je naziv za borbe koje su se od 1995. do 1996. godine za vrijeme Prvog čečenskog rata vodile između ruskih snaga na jednoj, te paravojnih formacija Čečenske Republike Ičkerije na drugoj strani za nadzor nad selom Bamut na zapadu Čečenije, u blizini granice sa ingušetijom. U selu se u sovjetsko doba nalazila baza, odnosno silosi Strateških raketnih snaga, a što su nakon raspada SSSR čečenske snage (kojima je, prema nekim navodima pomagao i manji broj ukrajinskih nacionalističkih dobrovoljaca) iskoristile kako bi ga izuzetno dobro utvrdile. Ruske snage su operaciju zauzimanja otpočele zauzimanjem okolnih položaja 10. marta. Prvi pokušaj je otpočeo 14. aprila; sljedeći dan su ruske snage ušle u selo, ali su dva dana kasnije odbačene uslijed žestokog čečenskog otpora. Novi ruski napad je izveden 18. aprila, ali je također doživio neuspjeh, a pri čemu je posebno teške gubitke imala odred "Rosič" Unutrašnje vojske, koji je upao zasjedu na obližnjem uzvišenju "Lisaja gora". Čečeni su nadzor nad selom zadržali sljedećih godinu dana, prije nego što su treći i konačni napad 19. maja izvele trupe generala Vladimira Šamanova; one su za pet dana uspjele zauzeti i selo i "Lisju goru". Oko 300 čečenskih boraca, kojima je tada komandirao Ruslan Hajhorejev su se, međutim, uspjele izvući iz obruča. Kasnije se ispostavilo da je ruski uspjeh bilo posljedica prethodne čečenske odluke da se napuste dotada izolirana uporišta, odnosno da se tamošnje snage koncentriraju za veliki napad na Grozni koji će nekoliko mjeseci kasnije Čečenima donijeti odlučujuću i konačnu pobjedu u ratu.