Bitka na Vukovom klancu
| Bitka kod Vukova Klanca | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Deo Drugi svjetski rat u Jugoslaviji | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
.svg){kind=small} hrvatski partizani |
.svg){kind=small} Treći Reich | ||||||||
| Komandanti i vođe | |||||||||
|
Tito |
Alexander Löhr | ||||||||
| Uključene jedinice | |||||||||
|
1. i 11. dalmatinska brigada 29. hercegovačka divizija |
Armijska grupa E | ||||||||
| Snaga | |||||||||
| 3000 | 8000 | ||||||||
| Žrtve i gubici | |||||||||
|
56 mrtvih 260 ranjenih[1] |
500 mrtvih zarobljeno 211 motornih vozila 12 tenkova 60 raznih topova velike količine vojne opreme i municije[1] | ||||||||
Bitka na Vukovu Klancu se vodila koncem 1944. između partizanske i njemačke vojske na području današnje granice u blizini Neuma. Ova je bitka bila najvažnija za oslobođenje Dubrovačkog područja i okolice. Bitka za Vukov klanac vodila se na prostoru od Metkovića i rijeke Neretve na zapadu Pelješca sa Stonom na jugu i isključno Popovo polje na sjeveru. U ovoj bitci sudjeluje glavnina 369. legionarske divizije "Vražja" - 369. i 370. puk, i 9. ustaška brigada, topništvo, tenkovi i druga motorizacija koja se izvlačila iz Dubrovnika. Od jedinica 8. korpusa bila je samo 1. i 11. dalmatinska i grupa otočkih partizanskih odreda. Ove je postrojbe s Pelješca pomagala jedna britanska baterija, a bilo je i nekih zračnih udara savezničkog zrakoplovstva. Nijemci su u ovoj bitci postupno angažirali do 8.000 vojnika, oko 100 topovskih cijevi i 10 - 15 tenkova. Naše snage su imale najviše 3.000 boraca. Neprijatelj je bio nadmoćniji u ljudstvu i borbenoj tehnici. Bitka za Vukov klanac počela je 15. listopada, a završila 23. listopada 1944., trajala je sedam dana, skoro sve u vrlo žestokoj, krajnje odsudnoj borbi u kojoj su se obostrano smjenjivali napadi i obrana, dok nije na kraju nadvladala kvaliteta i sposobnost 1. i 11. dalmatinske brigade 26. divizije, a poražena njemačka 369. divizija.
Oslobođenje Stona[uredi | uredi kod]
Ston je bio jako utvrđen s mnoštvom bunkera, mina i žičane ograde. Uvodne borbe počele su noću 14/15. listopada u obliku prepada na njemačke postrojbe ispred Stona. Toga dana je savezničko zrakoplovstvo više puta tuklo Nijemce u Stonu, najviše raketirajući njemačke utvrde. Podilaženje njemačkim položajima izvršeno je u sumrak 16. listopada, a ujutro rano počeo je opći napad. Napad je bio snažan i dao je početne rezultate, ali je protivnik reagirao protunapadi- ma. Ipak je izgubio prednje položaje i povukao se na crtu Mali Ston - Ston. Tada mu je stigla jedna četa talijanskih fašista iz legije "San Marco". S linije dostignute 17. listopada, narednog dana - 18. listopada, počeo je napad na Mali Ston i Ston. Pod pritiskom snaga 11. brigade Nijemci i talijanski fašisti se povlače u Ston, jer su izgubili Mali Ston. Započela je borba u gradu. Naročito je otpor pružen sa srednjovjekovne tvrđave Korona. Tijekom dana, sve kroz oštre borbe, 2. i 5. bataljun 11. brigade i 1. bataljun grupe južnodalmatinskih otočkih odreda probili su njemačku obranu i ušli u Ston. Zaludna je bila njemačka obrana u tvrđavi Kaštel i Korona. U popodnevnim satima 18. listopada Ston je potpuno slobodan. Preostali dijelovi njemačke vojske i talijanskih fašista povukli su se prema Rudine i Doli, a onda na Oštrikovac. U Stonu se predalo 250 njemačkih vojnika i 8 oficira.
Borba od Oštrikovca do Vukova klanca[uredi | uredi kod]
Ujutro 19. listopada započela je oštra borba za Oštrikovac. Uzalud su napadali 1. i 11. brigada, Oštrikovac nije zauzet. Tada je po zapovijedi štaba 369. legionarske divizije od svih postrojbi na Oštrikovcu formirana Borbena grupa "Becker", jačine oko 4.000 vojnika. Grupu su činili dijelovi 369. i 370. puka, 369. artiljerijskog puka 369. legionarske divizije, dijelovi 9. ustaške brigade i dijelovi 49. talijanske legije "San Marco". Zadaća ove fašističke grupacije je bila da od Oštrikovca, preko Vukovog klanca i Metkovića otvore prolaz i razbiju 1. i 11. brigadu. Krajnji cilj je bio da se povuku prema Metkoviću i Mostaru. Njima je ususret imala iz Metkovića krenuti Borbena grupa "Kaen" koju su činili ostaci 3. bataljuna 370. puka. Ojačani tenkovima oni su krenuli 19. listopada od Metkovića prema Vukovom klancu. Pojava njemačkih snaga od Metkovića tražila je da se poruši cesta na mjestima koja su ranije napravili Nijemci za rušenje. 1. brigada se unaprijed pripremila za to i minirala cestu. Na to su došli Nijemci od Metkovića, ali su njemački tenkovi zapaljeni i zaustavilo se nastupanje BG "Kaen", koja je sva uništena. Istovremeno je od Oštrikovca krenula BG "Becker" u namjeri da se probije prema Metkoviću. Vidjevši tu situaciju štab 26. divizije naredio je 1. brigadi da se izvuče s položaja prema Oštrikovcu i da se postavi lijevo i desno od prometnice Oštrikovac-Vukov klanac i bočnim udarima tuče njemačku BG "Becker". Istovremeno se i 11. brigada imala postaviti bočno da s čela udara Nijemce u povlačenju.
Kapitulacija borbene grupe "Becker"[uredi | uredi kod]
U ranim jutarnjim satima 21. listopada njemačka BG "Becker" krenula je u proboj kroz položaje 1. dalmatinske. Istovremeno iz pravca Metkovića napadnuti su položaji 4. bataljuna koji je pridodat 1. brigadi. Razvile su se oštre borbe u kojima je 4. bataljun uspješno odbijao neprijatelja. Bojeći se da neće njemačke snage od Opuzena intervenirati tamo je poslat 4. bataljun. Ostali bataljuni 1. brigade tukli su bočno po njemačkoj koloni koja se postupno kretala, kroz borbu, prema Vukovom klancu. Na kraju dana spojile su se njemačke snage od Oštrikovca s onima iz Metkovića. Borba se nastavila 22. listopada jer njemačka motorizacija nije mogla proći kroz Vukov klanac, gdje je cesta porušena. Komandant BG "Becker" po svaku cijenu je namjeravao da izvuče borbenu tehniku i traži pomoć za opravku ceste. Iz Metkovića je stigao jedan bataljun za opravku ceste, ali kada je stigao kod Vukovog klanca konstatirano je da za opravku treba najmanje 8 do 14 dana. Ranjenici su nošeni na nosilima pored porušene ceste. Tako je trajalo cijele noći 22/23. listopad. Za to vrijeme 1. dalmatinska je stalno napadala i sužavala obruč oko njemačke BG "Becker". U zoru 23- listopada 1944. njemačka BG "Becker" je prisiljena na kapitulaciju. Od čitave kolone u Metković je stigla jedva jedna četvrtina njemačkih snaga. Na poprištu bitke ostala je cjelokupna njemačka tehnika i oprema, djelomično uništena ili oštećena.
Uništena 369. Vražija divizija[uredi | uredi kod]
Za vrijeme borbi za Oštrikovac i do Vukovog klanca 13. hercegovačka brigada djelovala je sjeverno od željezničke pruge Gabela-Dubrovnik, na potezu Hutovo-Hrasno. Ona je osiguravala bok 1. i 11. brigade od sjevera, ali nije sudjelovala u bitci za Vukov klanac.
U jutarnjim satima 23. listopada 1944. završena je bitka na prostoru Ston - Vukov klanac - Metković. Prva i jedaesta brigada izvršile su dobiveni zadatak. Gonjenje njemačkih snaga dolinom Neretve prema Mostaru preuzele su jedinice 29. hercegovačke divizije.
Ukupni gubici neprijatelja na prostoru Ston-Vukov klanac, prema izvještaju štaba 26. divizije od 17. studenog 1944. dostavljen štabu 8. korpusa, iznosili su 2.000 poginulih i zarobljenih njemačkih vojnika i oficira, uništeno je 12 tenkova, 2 blinde i 20 kamiona. Zaplijenjeno je 211 motornih vozila, jedan ispravni tenk, 60 raznih topova, 289 konja i drugo. Jedinice 1. i 11. dalmatinske brigade imale su 56 mrtvih i oko 260 ranjenih.
Poraz 369. legionarske divizije kod Vukovog klanca priznali su i najveći njemački zapovjednici. Zapovjednik njemačke Grupe armija «F» general-pukovnik Alexander Löhr zapisao je da je "sjeverno od Dubrovnika 369. divizija pretrpjela osjetan poraz i izgubila skoro cjelokupnu artiljeriju i teško naoružanje...". Da bi opravdali poraz 369. divizije, njemački povjesničar F. Schraml piše: "..Njemačku vojsku kod Vukovog klanca napadalo je više partizanskih divizija, potpomognuti od engleske artiljerije sa brodovima..", što ne odgovara istini. Pobjeda izvojevana kod Vukovog klanca djelo je dalmatinskih boraca!
Za povijest NOR-a i 8. korpusa bitka kod Vukovog klanca, prva veća bitka u ofenzivi 8. korpusa za oslobođenje Dalmacije govori o visokoj kvaliteti brigada 26. divizije. Može se, na kraju, konstatirati da nikada u NOR-u, ni prije ni poslije Vukovog klanca, nije se dogodilo da dvije brigade NOVJ, i to u izravnom sudaru i u izrazito teškoj borbi koja je trajala sedam dana, poraze jednu njemačku diviziju koja je iza sebe imala borbenog iskustva u bitkama na Neretvi i Sutjesci.
Izvori[uredi | uredi kod]
Nikola Anić: POVIJEST OSMOG KORPUSA NARODNOOSLOBODILAČKE VOJSKE HRVATSKE 1943-1945. str 123.-128.