Bitka na Nedaou
| Bitka na rijeci Nedao | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Gepidsko-hunskog rata | |||||||
 Rijeka Sava u Panoniji | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Gepidi
|
 Huni
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Ardarik, Teodomir | kralj Elak | ||||||
| Snage | |||||||
| 35.000 | 55.000 | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| 10.000 | 30.000 - 40 000 | ||||||
Bitka na rijeci Nedao se odigrala godine 454. u Panoniji između hunskih snaga pod kraljem Elakom na jednoj, i pobunjenih Gepida i Ostrogota pod kraljevima Ardarikom i Teodomirom na drugoj strani. Do pobune Gepida i Ostrogota je došlo godinu dana nakon hunskog kralja smrti Atile, čiji su se sinovi smjesta počeli boriti za prijestolje, davši tako priliku mnogim podređenim narodima da se oslobode hunske vlasti. Precizna lokacija rijeke Nedao nije poznata; dio suvremenih historičara vjeruje da je predstavljala jednu od pritoka Save dok je drugi smještaju između Tise i Karpata. U svakom slučaju, predstavljala je spektakularan okršaj koji je duboko impresionirao suvremenike, odnosno historičara Jordana koji nije krio oduševljen međusobnim krvoprolićem barbara koji su samo nekoliko godina ranije ujedinjeni pod Atilinim vodstvom sijali užas po Rimskom Carstvu. Huni su u toj bitci poraženi, a kralj Elak poginuo. Ostaci hunskih snaga su se povukli preko Karpata gdje su nešto kasnije bez uspjeha pod Dengizihom pokušali obnoviti Atilino carstvo, dok je dio prebjegao na rimske teritorije i ušao u tamošnju vojnu službu. Nakon bitke su Panonijom zavladali Gepidi i Ostrogoti.
- Helmut Castritius: Nedao. In: Reallexikon der Germanischen Altertumskunde. Bd. 21 (2002), S. 49–51.
- Otto Maenchen-Helfen: Die Welt der Hunnen. 1978, ND Wiesbaden 1997, S. 110.
- Daniel Gazda, Pola Katalaunijskie 451, Wyd. Bellona, Warszawa 2005.
- Edward Zwolski, Kasjodor i Jordanes. Historia gocka czyli Scytyjska Europa, Wydawnictwo Towarzystwa Naukowego Katolickiego Uniwersytetu Lubelskiego, Lublin 1984