Coordinates: 50°04′42″N 14°19′10″E / 50.07833°N 14.31944°E / 50.07833; 14.31944

Bitka na Bijeloj gori

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Bitka na Biloj hori)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka na Biloj hori
Deo Tridesetogodišnjeg rata
Vrijeme:8. novembar 1620
Mjesto:Bílá Hora kraj Praga, Kraljevina Češka
50°04′42″N 14°19′10″E / 50.07833°N 14.31944°E / 50.07833; 14.31944
Rezultat:

pobjeda katolika

posljedice:

Sukobljene strane
Češka (historijska) Kraljevina Češka
Elektorat Falačka

 Sveto Rimsko Carstvo

Španija Špansko Carstvo
Komandanti i vođe
Jindřich Matyáš Thurn
Christian od Anhalta
Johann Tserclaes, grof od Tillyja
Charles de Longueval, grof od Bucquoya
Snaga
20.000-30.000 ljudi:
(uglavnom najamnici iz Češke, njemačkih zemalja, mađarskih i austrijskih saveznika)
27.000 ljudi:
(iz Carstva, Katoličke lige, vojnici iz Španije, Španske Nizozemske i poljske Lisowczycy)
Žrtve i gubici
4.000 mrtvih i ranjenih[1] 700 mrtvih ili ranjenih[1]

Bitka kod Bile hore (Bele gore), odnosno Bitka na Beloj gori odigrala se 8. novembra 1620. i predstavlja prvu veliku, udejno i odlučujuću, bitku Tridestogodišnjeg rata. Kombinovane carske i katoličke snage nanele su težak poraz vojsci čeških protestanata i plaćenika. Ta bitka je predstavljala kraj češke faze Tridesetogodišnjeg rata.

Uvod[uredi | uredi kod]

U početku se pobuna protestanata u Češkoj odlično širila. Uspeli su izaći iz političke izolacije izborom Fridriha V Palatinskog za kralja Češke (Bohemije). Kada je Maksimilijan I Bavarski regrupirao snage Katoličkog saveza protestanti su se našli u nevoljama. Vojsku Katoličkog saveza je predvodio Johan Cerklas Tili. Carska i katolička vojska su krenule prema Pragu da uguše pobunu.

Bitka[uredi | uredi kod]

Češki komandant Hristijan Anhalt je sakupio svoju vojsku i pripremio je na obroncima brda Bile Hore, blokirajući prolaz prema Pragu. Vojska je zauzela dobru obrambenu poziciju. Na desnom boku je bio zamak, a na levom je bio potok i bara.

Prema nekim izveštajima jedan katolički monah je pokazao katoličkoj vojsci svetogrđe koje su navodno protestanti napravili prema slici Device Marije. Time je katolička vojska dobila podstrek za borbu.

General Tili je dobro osmotrio neprijateljske položaje i poslao je svoje dobro trenirane vojnike preko mosta da pređu potok. Za samo dva sata teške borbe oni su se probili kroz protestantski centar, što je odlučilo bitku.

Posledice[uredi | uredi kod]

Pošto je češka vojska bila potučena general Tili ulazi u Prag i potpuno slama pobunu. Kralj Fridrih V Palatinski je bio prinuđen da pobegne iz zemlje. Na praškom starogradskom trgu smaknuto je 27 plemića, vođa pobune. Osim toga tu je pobijen veliki broj običnog sveta, koji je učestvovao u pobuni.

Sloboda vere u Češkoj (Bohemiji) je ukinuta, a protestanti su pobegli ili su bili proterani, ako nisu hteli da pređu na katoličku veru. Španska vojska je zauzela Rajnski Palatinat u Nemačkoj, koji je prethodno pripadao Fridrihu V Palatinskom. Kada je izgledalo da će protestantizam biti pregažen, u sukob ulazi Danska.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Bílá Hora., Ottův slovník naučný (1888–1909) a Ottův slovník naučný nové doby (1930–1943).)