Bitka kod Vučjeg dola

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ilustracija bitke iz 1877. godine.
Datum 18. juli 1876.
Lokacija Vučji do kod Bileće, Hercegovina
Ishod Odlučan poraz Otomanske imperije
Sukobljene strane
Knjaževina Crna Gora, hercegovački ustanici Otomansko carstvo
Komandanti i vođe
Nikola I Petrović
Bajo Bošković
Jole Piletić
vojvoda Peko Pavlović
Petar Vukotić
Osman paša (*
Selim paša(*
Muktar paša(*
Snage
- 17 crnogorskih bataljona
- 11 hercegovačkih bataljona
- 4 topa
- 24 bataljona
- 12 topova
Žrtve i gubici
- 70 poginulih i 118 ranjenih - 4000 poginulih i ranjenih
- poginuo Selim-paša
- poginula 3 miralaja (pukovnika), 3 potpukovnika i 168 nižih oficira
- izgubljeno oko 3000 pušaka i 21 zastava
Crnogorska zastava iz bitke, oštećena od turskih metaka.

Vučji do, zaravan oko 6 km istočno od Bileće, na kojoj se 1876. vodila odlučujuća bitka između Turaka i Crnogoraca.

U crnogorsko-turskom ratu 1876-78, crnogorski Severni odred jačine 17 crnogorskih i 11 hercegovačkih bataljona i 4 topa, posle neuspeha na Bišini, povukao se iz rejona Nevesinja i prikupio 27. jula uveče u selu Vrbici s predstražama između Vučjeg dola i Bileće. Toga dana knjaz Nikola je rasporedio sve snage u 4 brigade, a rezervu od 6 bataljona zadržao pod svojom neposrednom komandom.

Turske snage (24 bataljona i 12 topa) pod Muhtar-pašom nastupile su za Severnim odredom i stigle u Bileću 27. jula 1876.

Turci su 18. jula sa 16 bataljona i 12 topova krenuli pravcem Bileća - Vučji do – Ubli; u prethodnici su se nalazila 4 bataljona i 2 topa pod Selim-pašom; za njima su nastupali 5 bataljona i 3 topa pod Osman-pašom, sa zadatkom da pre Vučjeg dola skrenu ka Golom brdu (kota 1049) i Vardaru (kota 1129) radi zaštite levog boka glavnine; glavnina jačine 9 bataljona i 7 topova nastupala je pod neposrednom komandom Muhtar-paše, a ispred nje bašibozuk (oko 1000 ljudi).

Crnogorsko-hercegovačke predstraže izložene dejstvu artiljerijske vatre povukle su se na Kokot (kota 1249), Kovčeg (kota 1216) i Golo brdo (kota 1049 i kota 1073). Brigade iz logora u selu Vrbici krenule su ka položajima Vardar - Kovčeg i izbile kolonom na desno krilo pod serdarom Jolem Piletićem, na centar pod serdarom Bajom Boškovićem i na levo krilo pod vojvodom Petrom Vukotićem, za njim vojvoda Peko Pavlović, a knjaz Nikola sa 6 bataljona na Kokot (kota 1249). U međuvremenu, turska prethodnica se pod vatrom crnogorsko-hercegovačkih predstraža razvila u streljački stroj, zauzela Kovčeg (kota 1216) i produžila prema Kokotu, a snage pod Osman-pašom su preko Radmilovića Dubrave (deo sela Baljaka) produžile pokret prema Vardaru (kota 1129). Za to vreme Severni odred izbio je na položaje Vardar i Kokot i kad su se Turci približili na 1000-1500 m krenuo im u susret. Mada bez podrške artiljerije, koja je bila upućena u Uble, levo krilo Severnog odreda je u snažnom naletu razbilo bašibozuk koji je u bekstvu u prolazu, kroz redove nizama, načeo njihov moral. Severni odred je zauzeo na juriš Kovčeg (kota 1216), likvidirao tursku artiljerijsku posadu i zaplenio topove; tu je poginuo Selim-paša; desno krilo Severnog odreda razbilo je, za to vreme, kolonu pod Osman-pašom, zaplenilo topove, zarobilo ceo bataljon Turaka i Osman-pašu. Muhtar-paša uspeo je da razvije za borbu samo deo glavnine, koju su odmah napali već razvijeni crnogorski bataljoni i naterali je da većim delom baci oružje i u panici pobegne prema Bileći. Razbijene turske snage gonio je Severni odred do utvrđenja u Bileći, iz kojeg je Muhtar-paša, sutradan, odstupio prema Trebinju.

U bici su Turci imali 4000 poginulih i ranjenih; među poginulim sem Selim-paše nalazila su se 3 miralaja (pukovnika), 3 potpukovnika i 168 nižih oficira; zaplenjeno je oko 3000 pušaka, 21 zastava, i dr. Severni odred imao je 70 poginulih i 118 ranjenih.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]