Bitka kod Tegire
| Bitka kod Tegire | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
| Teba | Sparta | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Pelopida | Gorgoleon †, Teopomp † | ||||||
| Snage | |||||||
| 300 | 1.000-1.800 | ||||||
| Prvi slučaj u kome su spartanski hopliti bili poraženi od brojčano inferiornog protivnika u uređenoj hoplitskoj bitci. | |||||||
Bitka kod Tegire se vodila godine 375. pne. između starogrčkih polisa Tebe i Sparte. U njoj se mali tebanski odred pod Pelopidom suprotstavio brojčano jačim spartanskim snagama nakon neuspjelog pokuašaja da na prepad osvoji Orhomen i ostvario iznenađujuću pobjedu. Ta je bitka predstavljala prvi slučaj u kome je spartanska hoplitska falanga bila poražena od brojčano slabijeg neprijatelja u uređenoj bitci.
Uvod[uredi | uredi kod]
Neprijateljstva između Tebe i Sparte, privremeno okončana Antalkidinim mirom i potvrdom spartanske hegemonije, obnovljena su kada je 379. pne. u Tebi izbio ustanak kojim je istjeran spartanski garnizon i svrgnut pro-spartanski oligarhijski režim. Ustanici su iste godine obnovili Beotijski savez, što je Sparta smatrala kao kršenje odredbi mira i uzela kao povod za pohode na Beotiju. Iako Teba nije osvojena, mnogi drugi gradovi u Beotiji jesu, uključujući i Orhomen.
Godine 375. pne. je, pak, spartanski garnizon napustio Orhomen kako bi krenuo na pohod u Lokridu. Pelopida, komandant tebanske Svete čete je to shvatio kao priliku da oslobodi grad te je pokrenuo pohod u kome je sudjelovala Sveta četa zajedno s manjim kontingentom konjice - sve zajedno tek malo više od 300 ljudi. Pelopida je, međutim, u blizini Orhomena odlučio odustati od pohoda kada se ispostavilo da iz Sparte u Orhomen dolazi pojačanje koje je bilo višestruko nadmoćnije od tebanskog odreda. Pelopidin pokušaj da pronađe utočište kod Tegire nije uspio, jer su ga Spartanci sustigli i prisilili da primi bitku.
Tok bitke[uredi | uredi kod]
Iako je brojčana nadmoć Spartanaca bila više nego vidljiva, Pelopida ju je odlučio pokušati kompenzirati borbenim poretkom u kome je suzio širinu, a zato neuobičajeno povećao dubinu svoje falange. Istovremeno je na krila postavio konjicu i dao joj zadatak da juriša na neprijateljska krila. Obje falange su krenule jedna prema drugoj, ali se u trenutku udara ispostavilo da je tebanska falanga na samom centru jača, te je odmah probila spartanski borbeni raspored. Tebanci su se tada okrenuli prema spartanskim krilima suočenim s napadom konjice. Spartanski je otpor razbijen, te su se Spartanci dali u bijeg, pronašavši utočište pod zidinama Orhomena.
Posljedice[uredi | uredi kod]
Bitka kod Tegire, iako je u taktičkom smislu predstavljala tebansku pobjedu, u vojničkom smislu nije predstavljala značajan događaj. Pelopida se svejedno morao povući, a da nije ostvario svoj cilj i oslobodio Orhomen.
Antički historičari, a posebno Plutarh, međutim, navode kako je bitka imala veliki moralni značaj, jer je to bio prvi slučaj da je spartanska falanga u uređenoj bitci poražena od brojčano inferiornog neprijatelja. S jedne strane je ona ohrabrila Tebance da nastave otpor prema Spartancima, dok su sami Spartanci bili obeshrabreni porazom. Plutarh također tvrdi kako je taktika korištena u bitci poslužila kao svojevrsni test za mnogo veću i važniju bitku kod Leuktre koja će se odigrati četiri godine kasnije.