Bitka kod Pterije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bitka kod Pterije
Dio vojnih pohoda Kira Velikog
Kapadokija na istoku karte Male Azije Kapadokija na istoku karte Male Azije
Datum jesen 547. pne.?
Lokacija Pterija u Kapadokiji
Ishod Taktička pat pozicija,
strateška perzijska pobjeda
Casus belli Invazija lidijskog kralja Kreza na Perzijska Monarhija
Sukobljeni
Lidijsa Monarhija
babilonski plaćenici
arapski plaćenici
Perzijska Monarhija
Vođe
Krez od Lidije
Artakam od Frigije
Aribej od Kapadokije
Aragd od Arabije
Gabed od Helesponta
Kir Veliki
Arsam
Histasp
Gobrias I.
Harpag
Aglaitad
Megabiz I.
Krizant
Madat
Abradat
Andamijant
Araspa
Rambaka
Tanaoksar
Tigran
Embas
Artouka
Datama
Alkeuna
Ratin
Gadat
Amorg (Tambrada)
Eufratza
Dauha
Karduha
Artaoz
Artagerso
Farnuh
Azijadat
Adusije
Vojne snage
Nepoznato 20.000[1]
Posljedice
Gubici:
Veliki
Gubici:
Veliki

Bitka kod Pterije odigrala se u jesen 547. pne. između Perzijske Monarhije predvođene Kirom Velikim i lidijskog kralja Kreza koji je pokušao osvojiti novonastalu Kirovu državu. Bitka je taktički završila nerješeno, no Perzijanci su ostvarili stratešku pobjedu budući kako su se Krez i njegova vojska morali povući natrag u svoje kraljevstvo.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Lidija je 585. pne. nakon bitke na rijeci Halis (Kizil) sklopila sporazum sa Medijskom Monarhijom prema kojem će ta rijeka biti njihova granica, a mir je potvrđen i dinastijskim savezom. Budući kako su Medijci već ranije imali sličan sporazum sa Babiloncima, sve tri kraljevske kuće bile su praktički rodbinski povezane što je donijelo desetljeća mira, stabilnosti i prosperiteta na Bliskim istokom.

Perzijski princ Kir Veliki godine 553. pne. pokrenuo je Perzijski ustanak protiv medijskog kralja Astijaga. Iako je u to doba Perzija bila nevažan dio Medijske Monarhije, Kir Veliki je bio Astijagov unuk koji je dobio potporu dijela medijske aristokracije. Do 550. pne. pobuna je završila a Kir je izašao iz nje kao pobjednik, te je osnovao Perzijsku Monarhiju na temeljima Medijske Monarhije[2]. Krez je medijsko-perzijski sukob vidio kao priliku da proširi svoju monarhiju, pa je pitao u proročištu Delfija za savjet na što mu je odgovoreno: „ako Krez prijeđe rijeku Halis uništiti će veliku državu[3]. Krez prema svemu sudeći nije shvatio dvosmislenost poruke pa sklapa savez sa babilonskim kraljem Nabonidom i egipatskim faraonom Amazisom II., te lakomisleno kreće u rat protiv Perzijske Monarhije.

Bitka[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema Herodotu[4], Lidijci su napali i osvojili grad Pteriju koji se nalazio u blizini rijeke Kizil. Ipak, ubrzo su se suočili sa nadmoćnijom perzijskom vojskom. U žestokom okršaju obje strane doživjele su velike gubitke, no ni jedna nije ostvarila jasnu pobjedu. S obzirom kako više nije mogao napredovati prema istoku i kako se bližila zima odnosno kraj tradicionalne sezone ratovanja, Krez se odlučio povući natrag u glavni lidijski grad Sard.

Posljedice[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je bitka završila taktički neodlučeno Kir Veliki imao je razloga biti zadovoljan jer je zaustavljena lidijska invazija te potvrđena perzijska vlast nad dotadašnjim medijskim posjedima. Međutim, Kir je odlučio kako neće raspustiti vojsku već će sa njom krenuti na zapad i obračunati se sa Krezom u njegovom kraljevstvu[5], što je iste godine dovelo do bitke kod Timbre. U idućoj bitci Perzijancima je dobro poslužilo iskustvo koje su stekli u sukobu s lidijskom konjicom, odnosno spoznaja da lidijski konji nenaviknuti na prizor i miris panično bježe od deva[6].

Veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. David Eggenberger, str. 386.
  2. Holland, str. 9.-12.
  3. Herodot, I. 53.
  4. Herodot, I. 76.
  5. Herodot, I. 76.
  6. Herodot, I. 80.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Antička djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Moderna djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • David Eggenberger: „Enciklopedija bitaka“ (An Encyclopedia of Battles), izdavač: Courier Dover Publications, 1985., str. 386.
  • Tom Holland: „Perzijska vatra“ (Persian Fire), 2006.
  • R. Ernest Dupuy i Trevor N. Dupuy: „Enciklopedija vojne historije od 3000. pne. do danas“ (The Encyclopedia of Military History from 3500 B.C. to the present), New York, izdavač: Harper and Row, 1977.
  • J. F. C. Fuller: „Vojna historija Zapadnog svijeta“ (A Military History of the Western World), izdavač: Minerva Press, 1. svezak, 1954.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]