Bitka kod Pelekanona

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Bitka kod Pelekanona
Segment Bizantsko-osmanski ratovi
Orhan I area map.png
karta osvajanja Orhana: Iznik i Izmit su današnja Nikeja i Nikomedija
Datum 10.-11. VI 1329.
Lokacija okolica Nikomedije, Bitinija
Ishod osmanska pobjeda
Zaraćene strane
Fictitious Ottoman flag 2.svg Osmansko Carstvo Byzantine Empire Flag (1350 AD).svg Bizantsko Carstvo
Komandanti i vođe
Fictitious Ottoman flag 2.svg Orhan I Byzantine Empire Flag (1350 AD).svg Andronik III Paleolog
Byzantine Empire Flag (1350 AD).svg Jovan VI Kantakuzin
Snage
~4.000 vojnika ili manje[1] 8.000 vojnika[2]
Žrtve i gubici
nepoznato

Bitka kod Pelekanona vođena je 10-11. VI 1329. godine između vojske bizantske vojske predvođene Andronikom III Paleologom i osmanske vojske predvođenih Orhanom. Bitka je dio Bizantsko-osmanskih ratova, a završena je pobjedom Turaka.

Sve češći upadi Osmanlija na bizantske teritorije u Maloj Aziji naterali su Andronika da preduzme pohod na osmansku vojsku. Jedan dio njegove vojske bio je zarobljen u Nikeji koju su Turci opsjeli, pa Andronik kreće kako bi deblokirao grad. Turska vojska predvođena Orhanom ga je dočekala na Pelekanonu i blokirala put prema Nikomediji. U bitci koja je uslijedila i Anronik i Jovan VI Kantakuzin su zadobili lakše povrede. Proširio se glas da je car ubijen, pa je u bizantskoj vojsci zavladala panika. Tako se pokušaj deblokade Nikeje završio neuspjehom. Andronik III je doživio poraz kod Pelekanona 1329., dok je Nikeja pala 1331.[3] To je omogućilo Turcima da bez većih teškoća osvoje sve bizantske teritorije u Maloj Aziji.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Treadgold 1997, str. 761.
  2. Bartusis 1997, str. 91.
  3. Laiou 1972, str. 315.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]