Bitka kod Lehaja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka kod Lehaja
Segment Korintski rat
[[Datoteka:|300px]]
Datum 391. pne.
Lokacija Lehaj, kraj Korinta
Ishod atenska pobjeda
Sukobljene strane
Atena Sparta
Komandanti i vođe
Ifikrat nepoznat
Snage
nepoznato, ali sastavljeni uglavnom od peltasta. 600 hoplita
Žrtve i gubici
minimalni 250 ubijenih

Bitka kod Lehaja se godine 391. pne., za vrijeme korinstkog rata, odigrala između atenskih snaga pod Ifikratom i spartanske vojske. Završila je velikom atenskom pobjedom, a iako nije imala odlučujući značaj za tok rata, predstavlja prvi slučaj u antičkoj vojnoj historiji u kojoj su lako naoružani peltasti porazili teško oklopljene hoplite.

Uvod[uredi | uredi kod]

Godine 392. pne. u Korintu je izbio sukob između dvije frakcije - oligarhijske i demokratske. Oligarsi su poraženi i izgnani, te su se za pomoć obratili Spartancima. Uz njihovu pomoć su zauzeli strateški važnu korintsku luku Lehaj. Korintski demokrati su, pak, u pomoć pozvali saveznike Tebance i Argivce. Njihovi kontingenti se, međutim, nisu mogli suprotstaviti spartanskim hoplitima na čelu s kraljem Agesilajem. Godine 391. pne. je saveznička vojska, čiji su dio sačinjavali i Ifikratovi atenski peltasti, prisiljena gotovo stalno tražiti utočište među korintskim zidinama.

Tok[uredi | uredi kod]

Godine 391. pne. je Agesilaj sa glavninom svojih snaga pustošio Korintiju, dok je u Lehaju ostao manji garnizon. On se osim Spartanaca sastojao i od kontingenta spartanskih saveznika iz grada Amikle. Kada su Amikljani zatražili da ih privremeno pusti da se vrate u rodni grad radi sudjelovanja u vjerskom festivalu, spartanski komandant im je ne samo dozvolio, nego sa većim dijelom svojih snaga otpratio. Pri povratku iz te misije, spartanski hopliti su marširali ispod samih korinstkih zidina, bez obzira što ih nisu štitili njihovi vlastiti peltasti ili konjica.

Ifikrat je u takvoj samouvjerenosti vidio priliku. Kaliju, komandanta atenskih hoplita, je nagovorio da zajedno izađu iz Korinta i napadnu Spartance. Dok je Kalija razvio svoju falangu, dotle je Ifikrat Spartance napao s kopljima. Spartanski komandant je dio snaga odredio da se obračunaju s peltastima, ali su peltasti koristili svoju veću pokretljivost kako bi iscrpili gonitelje. Spartanci su nakon toga odustali od progona peltasta te se krenuli vraćati natrag u svoju falangu. Tada su ih peltasti ponovno napali bacajući koplja, te im nanijevši gubitke. Spartanski hopliti su ponovno sastavili mini-falangu i pokušali napasti Ifikratove peltaste, ali su peltasti opet izbjegli da bi ih ponovno napali. Taj se proces ponovio nekoliko puta sve dok spartanska falanga nije bila potpuno iscrpljena i razbijena, te su njeni ostaci bili prisiljeni bježati, odnosno pronaći utočište iza zidina Lehaja.

Posljedice[uredi | uredi kod]

Ifikrat je uspio razbiti samo dio spartanske vojske, a Lehaj je ostao u spartanskim rukama. Međutim, Agesilaj je zbog poraza morao prekinuti ofanzivne operacije, te su s vremenom saveznici preuzeli najveći dio Korintije. Bitka kod Lehaja je predstavljala jedan od posljednjih većih kopnenih okršaja korintskog rata.

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Fine, John V.A. The Ancient Greeks: A critical history (Harvard University Press, 1983) ISBN 0-674-03314-0
    • Print Version: Xenophon, A History of My Times, Translated by Rex Warner, notes by George Cawkwell. (Penguin Books, 1979). ISBN 0-14-044175-1
Napomene