Coordinates: 51°15′N 12°08′E / 51.250°N 12.133°E / 51.250; 12.133

Bitka kod Lützena

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Bitka kod Lützena (1632))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka kod Lützena
Deo Tridesetogodišnjeg rata
Battle of Lutzen
Vrijeme:6/16. novembar 1632 (v. datum)
Mjesto:kraj Lützena, Elektorat Saksonija
današnja Saksonija-Anhalt, Njemačka
51°15′N 12°08′E / 51.250°N 12.133°E / 51.250; 12.133
Rezultat: protestantska pobjeda
Sukobljene strane
Švedska Švedsko Carstvo
protestantske njemačke države

 Sveto Rimsko Carstvo

Komandanti i vođe
Švedska Gustav Adolf 
Švedska Dodo zu Knyphausen
Švedska Robert Munro
Bernhard od Saxe-Weimara
Albrecht von Wallenstein
Gottfried zu Pappenheim 
Heinrich Holk
Snaga

19.000 ljudi


12.800 pješaka
6.200 konjanika
60 topova

22.000 ljudi


10.000 pješaka
7.000 konjanika, kao i 3.000 pjeašak i 2.000 konjanika naknadno pristiglih na bojište
24 topa
Žrtve i gubici
o. 10.000 izbačenih iz stroja [1] o. 12.000 izbačenih iz stroja [1]

Bitka kod Licena (engl. Battle of Lützen, nem. Schlacht bei Lützen) bitka je koja se odigrala 16. novembra 1632. godine i bila jedna od najodlučnijih bitaka Tridesetogodišnjeg rata. U bici se sukobila švedsko-protestantska vojska pod vođstvom Gustava Adolfa i vojska Svetog rimskog carstva. Švedska vojska je pobedila, ali njihov vođa Adolf je poginuo.

Opis bitke[uredi | uredi kod]

Predvodnik katoličkih i carskih snaga Albreht Valenštajn odlučio je da podeli svoju vojsku i povuče svoj glavni štab prema Lajpcigu. Zbog izuzetno jake hladnoće za taj deo godine nije više očekivao nikakvih pomeranja protestantske armije, koju je predvodio Gustav Adolf. Zbog hladnoće nije se više moglo logoravati na otvorenom. Gustav II Adolf je imao drugačije planove. Vojska Gustava Adolfa krenula je ujutro 15. novembra prema zadnjim poznatim Valenštajnovim pozicijama s namerom da ih iznenada napadnu. Protestantska armija nije uspela do noći da iznenadi katoličku vojsku. Kada je noć pala još uvek su dve vojske bile udaljene 2 do 3 kilometra.

Početni raspored[uredi | uredi kod]

Albreht Valenštajn je saznao tek popodne da se Šveđani približavaju, pa je uočivši opasnost poslao hitnu depešu generalu Papenhajmu da se vrati sa svojom vojskom što pre. Papenhajm je naređenje dobio tek posle ponoći i odmah je krenuo da se sa većinom svoje vojske pridruži Valenštajnu . Tokom noći Valenštajn je shvatio da je protivnička strana brojčano nadmoćnija, pa je rasporedio svoju vojsku u obrambenu poziciju duž glavnog puta Licen-Lajpcig. Uz cestu su iskopani rovovi. Desni bok je postavio na mali brežuljak na koji je postavio glavnu artiljerijsku bateriju.

Papenhajm spasava katoličku vojsku od katastrofe[uredi | uredi kod]

Jutarnja izmaglica odložila je pokret švedske vojske, ali oko 9 sati ujutro dve vojske su bile suočene. Zbog mreže kanala i voda protestantska vojska je bila spremna za napad tek oko 11 sati.

Mapa rasporeda snaga

U početku protestantska vojska je uspela opkoliti Valenštajnovo slabo levo krilo. Izgledalo je da dolazi do neminovne katastrofe, ali tada je stigao Papenhajm sa 2.000 do 3.000 konjanika, koji su odbacili Šveđane natrag. Tokom bitke Papenhajm je bio smrtno ranjen topovskom paljbom malog kalibra. Tokom evakuacije je umro.

Pogibija Gustava Adolfa[uredi | uredi kod]

Gustav Adolf je ubijen, dok je predvodio konjički napad u veoma gustu smesu magle i dima. Zbog slabe vidljivosti nije se jedno vreme znalo da je on ubijen. Švedska pešadija je nastavila da napada dobro ukopani centar katoličke vojske, ali bili su desetkovani artiljerijskom i pešadijskom vatrom pa posle toga konjičkim napadom.

Panika se raširila protestantskim redovima, čemu su potpomogle i glasine o kraljevoj pogibiji. Švedska vojska je bila u paničnom povlačenju. Zahvaljujući hladnokrvnosti trećekomandajućeg Dodoa Kniphauzena, švedska vojska se ponovo skupila. Kad je saznao za kraljevu pogibiju Bernar Saks-Vajmar preuzima komandu nad celom švedskom vojskom. Dotad je bio drugi po komandi u švedskoj vojsci.

Konačni napad[uredi | uredi kod]

Konačni švedski napad odigrao se oko 4 sata popodne. Bila je to teška borba sa jako mnogo žrtava na obe strane. Konačno u predvečerje Šveđani su zarobili glavnu katoličku artiljerijsku bateriju. Katolička vojska se povukla van dometa artiljerije, ostavljajući bojno polje Šveđanima. Papenhajmova pešadija od 3.000 do 4.000 vojnika stigla je oko 6 sati naveče. Iako je pala noć želeli su da izvedu kontranapad na Šveđane. Valenštajn je sa svoje strane verovao da je situacija beznadežna pa je naredio da se njegova vojska povuče u Lajpcig pod zaštitonm pridošle pešadije.

Strateški govoreći bitka kod Licena predstavlja švedsku pobedu. Valenštajn je bio prisiljen da se povuče iz Saksonije, gde je nameravao zimovati na saksonski račun. Šveđani su u bici izgubili više vojnika od katoličke vojske. Napadajući dobro ukopanu katoličku vojsku Šveđani su izgubili oko 5.000 vojnika, što uključuje teško ranjene i dezertere. Katolička vojska je izgubila oko 3.000 do 3.500 vojnika.

Rezultat[uredi | uredi kod]

Protestantska švedska vojska je postigla glavni cilj, da spasi Saksoniju od katoličke vojske. Međutim u bici je poginuo legendarni kralj Gustav Adolf. Bez njega zadatak ujedinjenja nemačkih protestanata postao je mnogo teži. Katoličke snage su imale dovoljno vremena dsa se oporave od poraza i da ponovo uspostave ravnotežu, tako da se Tridesetogodišnji rat odvijao sve do 1648.

Datum[uredi | uredi kod]

U to vreme Sveto rimsko carstvo je koristilo gregorijanski kalendar, a protestantska Švedska julijanski kalendar. Bitka kod Licena odigrala se 16. novembra za katolike, a 6. novembra za Šveđane. U Švedskoj se smrt Gustava Adolfa slavi 6. novembra, iako je danas u švedskoj na snazi gregorijansaki kalendar.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Tucker 2010: str. 586

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Tucker, Spencer C., ur. (2010). A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East. Vol. 2: 1500 - 1774. ABC-CLIO. ISBN 9781851096671. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]