Bitka kod Beneventuma (275. pne.)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bitka kod Beneventuma
Segment Pirovog rata
Rome against Taranto location.png
Datum 275. pne.
Lokacija Beneventum (suvremeni Benevento), Kampanija, Italija
Ishod neodlučan, naknadno tumačen kao tijesna rimska pobjeda
Sukobljene strane
Rimska Republika Epir,
Magna Graecia
Komandanti i vođe
Manius Curius Dentatus Pir Epirski
Snage
17.000 pješaka,
1.200 konjanika
20.000 pješaka,
3.000 konjanika,
20 slonova
Žrtve i gubici
9.000 mrtvih 11.000 mrtvih

Bitka kod Beneventuma, koja se odigrala 275. pne. između rimskih snaga pod konzulom Manijem Kurijem Dentatom s jedne, te epirskog kralja Pira i njegovih italskih saveznika s druge strane, predstavljala je posljednju bitku Pirovog rata. U taktičkom smislu nije imala jasnog pobjednika, ali je nakon nje Pir pristao na rimske mirovne uvjete, prepustivši de facto Rimljanima hegemoniju nad Italijom.

Uvod[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon što je Pir 280. pne. došao u Italiju kako bi pomogao grčkim kolonijama na čelu s Tarentom u borbi protiv Rimljana, u dvije je velike bitke - kod Herakleje i kod Askula. Međutim, zbog vlastitih teških gubitaka nije bio u stanju iskoristiti te uspjehe, te je, kada je sklopljen savez Rima i Kartagine, krenuo na Siciliju te tamo uspio osvojiti većinu kartaginskih uporišta. Nevoljkost grčkih kolonija da se stave pod njegovu vlast ga je, pak, ponovno vratila u Južnu Italiju, gdje su Rimljani u međuvremenu konsolidirali svoje redove te obnovili vojsku koja se suprostavila Piru u Kampaniji.

Tok bitke[uredi - уреди | uredi izvor]

Bitka se odigrala kod mjesta Maleventum (što na latinskom znači "loš događaj"). Tamo su Rimljani, znajući da Pir ima brojčano jače snage - čiju su većinu ljudstva činili italski saveznici - sagradili utvrđeni logor. Pir je odlučio da logor zauzme iznenadnim noćnim napadom. Pirove trupe su se, međutim, kretale presporo te omogućile Rimljanima da ih pravovremeno zapaze te pripreme obranu. Napad je odbijen uz teške gubitke, pri čemu je Pir izgubio polovicu svojih bojnih slonova.

Sljedeći dan su, pak, Rimljani krenuli u napad. Tada ih je spremno dočekala epirska falanga te uz pomoć slonova natjerala na povlačenje u logor. Rimljani su se, međutim, ponovno pregrupirali i napali slonove koji su, razdraženi, razbili makedonsku falangu. Pir se nakon toga povukao s bojišta.

Posljedice[uredi - уреди | uredi izvor]

Pir, koji je prethodnih pet godina pokušao natjerati Rimljane da sklope mir, sada je počeo pregovarati s Rimljanima daleko spremniji da prihvati njihove uvjete. Ključni je bio taj da sa svojom vojskom - 8000 pješaka i 500 konjanika - napusti Italiju. Pir ih je, iscrpljen, prihvatio, kako bi se usredotočio na Balkan, gdje mu je pozicije ugrožavao makedonski kralj Antigon II Gonata. Njegovi italijanski saveznici su ostavljeni na cjedilu te su u roku od nekoliko godina, uključujući Tarent - koji je bio povodom sukoba - pali pod rimsku vlast. Time je Rim ostvario dominaciju nad Apeninskim poluotokom te konačno postao velika sila antičkog svijeta.

Rimljani su u počast bitke, koju su kasnije proglasili svom pobjedom, Maleventum preimenovali u "Beneventum" ("dobar događaj").

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]