Coordinates: 32°04′40″N 34°46′26″E / 32.07778°N 34.77389°E / 32.07778; 34.77389

Bijeli grad Tel Aviva

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bijeli grad Tel Aviva - moderni pokret
Svjetska baštinaUNESCO
 Izrael
Bijeli grad Tel Aviva na karti Izraela
Bijeli grad Tel Aviva
Bijeli grad Tel Aviva
Lokacija Tel Aviva u Izraelu
Registriran:2003. (27. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:ii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Bijeli grad Tel Aviva (hebrejski: העיר הלבנה‎, Ha-Ir HaLevana) je skup preko 4.000 modernih građevina, izgrađenih u internacionalnom i tzv. Bauhaus stilu; danas najveći muzej moderne arhitekture. Tel Aviv ima najveći broj ovih građevina od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Izgradili su ih od 1930-ih do 1950-ih većinom židovski arhitekti koji su prebjegli od nacističkih progona u Europi, ali i njihovi učenici.

Tel Aviv iz 1930-ih, poznat kao "Bijeli grad", je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "izvanredan primjer urbanističkog planiranja novog grada i njegove arhitekture u ranom 20. stoljeću".[1]

Trg Magen David s kućom Polishuk u pozadini

Povijesti odlike[uredi | uredi kod]

Bijeli grad Tel Aviva 1940. god.

Tel Aviv je 1910. godine brojao samo 100 stanovnika, no kako je bio urbani uspjeh, broj stanovnika se stalno povećavao. Nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je val imigracije, a prije Drugog svjetskog rata mnogi su europski arhitekti židovi (kao što je Arieh Sharon) došli u grad. God. 1925. osnovan je fakultet arhitekture Technion, a u Haifi je osnovano Tehničko sveučilište, na kojima su predavali europski židovi. 1930-ih su diplomanti ovih fakulteta imali priliku graditi mnoge domove i urede u Tel Avivu. Te građevine su građene u duhu europskog funkcionalističkog stila, bez ukrašavanja, od armiranog betona prirodno bijele boje (zbog čega je i prozvan "Bijelim gradom"), tri do pet katova s parkom i s mnogim inovacijama u klimatizaciji (npr. prizemlje na pilonima koji omogućavaju kruženje zraka i hlađenje gornjih katova). Također, grad je imao urbanistički plan, koji je od 1925.-27. izradio Sir Patrick Geddes, a u kojemu su se moderne građevine povezivale parkovima u kojima su stanovnici uzgajali svoje voće i povezivali se u blisku zajednicu. Umjesto grada-vrta, ideje koja je tada dominirala u urbanizmu, Geddes je zamislio grad utemeljen na fizičkim, ekonomskim i društvenim potrebama njegovih stanovnika.

Tada su nastala tri naselja: Lev Hair, avenija Rothschild i četvrt Bialik, okružene prstenom zelene zone. Središnji Bijeli grad na sjeveru ima jasno odijeljene stambene i poslovne zone. Samo središte je na kružnom toku trga Zina Ditzengoff na kojem se nalaze Kazalište Habima, Muzejski paviljon i Dvorana Mann. Sve građevine imaju tri do četiri kata i ravne krovove s ponekim dekorativnim ukrasima od gipsa i bojama pročelja od krem ili čiste bijele. Naselje sjeverno od bulevara Ben Gurion izgrađeno je nešto kasnije, a zapadni dio tek 1948. godine. Istočni dio je izgrađen od 1940-ih do 1960. i slabije je kvalitete i čistoće stila, izgrađeno u vremenu recesije. Južni dio Bijelog grada se ne smatra čistim u stilu i nije potpuno zaštićen.

Rastom, grad je ubrzo obuhvatio u to vrijeme većinski arapski drevni lučki grad Jaffu (יָפוֹ‎, Yafo), i 1950. godine spojeni su u jednu upravnu jedinicu. Tel Aviv iz tog vremena je danas najveći muzej arhitekture na otvorenom, svjetski poznat kao "Bijeli grad". Njegove inovativne građevine i odvažan urbanistički plan su snažno utjecali na razvoj urbanizma i arhitekture širom svijeta.

Veze[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Bijeli grad tel Aviva - moderni pokret”. UNESCO. Pristupljeno 21. travnja 2011. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Shmuel Yavin i Ran Erde, Revival of the Bauhaus in Tel Aviv: Renovation of the International Style in the White City, 2003., Tel Aviv: Bauhaus Center. ISBN 978-965-90606-0-3.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

32°04′40″N 34°46′26″E / 32.07778°N 34.77389°E / 32.07778; 34.77389