Betsileo

Izvor: Wikipedia
Betsileo
Childs1.jpg
Djeca Betsilea
Ukupna populacija

2 417 000 [1]

Regioni sa značajnim brojem pripadnika
 Madagaskar
Jezik/ci
malagaški
Religija
KršćanstvoAnimizam
Srodne etničke grupe
Malgaški narodi

Betsileo (što na malagaškom znači brojni nepobjedivi [2]) su jedan od naroda Madagaskara, treći po veličini sa 2 417 000 [1] pripadnika (12.1 % stanovnika Madagaskara)[3], koji žive na jugu centralne madagaskarske visoravni.

Betsileji žive između Merina (na sjeveru) i Bara (na jugu), na površini od.40 000 km², [3] i oni kao i većinski Merine govore - malgaški makrojezik.

Historija[uredi - уреди]

Karta rasprostranjenosti malgaških etničkih grupa

Tokom srednjeg vijeka Betsileji su živjeli podjeljeni u brojne male plemenske klanove, i bili česte žrtve lova na robove arapskih i evropskih trgovaca robljem. Po njihovoj usmenoj tradiciji, postojala su čak četiri njihova plemenska kraljevstva u 17. vijeku; Fandriana, Fisakana, Manandriana i Isandra, njih je uspio ujediniti krajem 18. vijeka kralj Andriamanalimbetani iz Isandre. [3]

Merinski kralj Radama I. uspio ih je pokoriti početkom 19. vijeka. On je od grada Fianarantsoa napravio administrativni centar, iz kojeg je upravljao sa centralnim i južnim klanovima Betsileja i uklopio ih u svoje Kraljevstvo Merina kao Provinciju Betsileo. Njihove sjeverne krajeve, uklopio je u merinsku Provinciju Antsirabe. [4].

Betsileji su u osnovi narod malajsko-indonezijskih korijena, pomješan tokom vremena sa Bantu crncima i u nešto manjoj mjeri Arapima i ostalim azijatskim narodima. U mnogočemu su slični susjednim narodima Antemoro sa istočne obale i Barama na jugu. Betsileji su na Madagaskaru, poznati kao dobri zemljoradnici i uzgajivači riže koju sade na terasastim poljima (kraj oko Fianarantsoe), koja je osnovna hrana Malgašana. Broj rižinih polja, označava porodično bogatvo, Betsileji uzgajaju i druge kulture; manioka, grah i ostalo povrće, i čuvaju goveda i perad, ali ne u tolikoj mjeri kao njihovi susjedi Bara.

Betsileji su u prošlosti živjeli u kolibama, izrađenim od granja i lišća, jedino su poglavice i njihove porodice imale drvene kolibe, danas je to rijetkost, jer grade kuće od cigle ili blata. Oni su poznati među Malgašanima kao odlični drvodjelje i kipari velikih drvenih statua, naročito klan Zafimaniri, čije je umjeće u obradi drva stavljeno na UNESCO-ovu Listu svjetske nematerijalne baštine 2002.

Geografska rasprostranjenost[uredi - уреди]

Teritorij na kojem žive Betsileji ima ukupno 40 000 km²[3], oni žive na jugu madagaskarske visoravni od rijeke Mania na sjeveru do obronaka Masiva Andringitra na jugu. Zapadna granica im je Regija Bongolava, a istočna šume gdje živi narod Tanala. Većina njihovih teritorija leži u današnjoj Provinciji Fianarantsoa. Nihov teritorij se dijeli u tri glavne drupe; Sjeverni Betsileo (ili Fisakana) koji je omeđen rijekama Ivato i Manandona sa sjevera, i rijekama Sahanivotri i Mania na jugu, Centralni Betsileo (ili Manandriana) leži između rijeka Ivato i Matsiatra i Južni Betsileo koji leži južno od rijeke Matsiatra (Isandra, Lalangina, Iarindrano i Masiv Andringitra).

Kultura i običaji[uredi - уреди]

Tradicionalni grob Betsilea

Kultura Betsileja je po mnogočemu slična kulturi i tradiciji naroda Merina sa kojima su vjekovima dijelili iste teritorije na centralnoj visoravni. Duga tradicija ropstva, koje je ukinuto tek za vrijeme francuske kolonijalne uprave na kraju 19. vijeka - ostavila je tragove na njihov socijalni život. Njihovo društvo i danas je snažno hijerarhijski i kastinski podjeljeno. I oni su kao Merine imali podjelu na andriane (aristokracija), hove (slobodne ljude) i andeve (robove), čiji se potomci i danas drže najnižom kastom u njihovom društvu. Najviši društveni položaj među Betsilejima imaju - tompon-tani (“gospodari zemlje”), što preneseno znači, da imaju vlastitu zemlju i porodični grob na njoj (što preneseno znači da na osnovu tog polažu pravo na nju). Položaj u zajednici, često puta je značajniji od onog koji formalno ima neki pojedibnac u službenom državnom aparatu, porodične veze - presudne su pri zapošljavanju i napredovanju.

Od dolaska prvih evropskih misionara 17. vijeku, većina Malgašana obratila se na kršćanstvo, tako da su danas većina Betsileja protestanti ili katolici, ali sa još uvijek jakim utjecajam njihovih tradicionalnih animističkih vjerovanja, bogova i običaja.

Običaj koji su zadržali iz svojih predkršćanskih vremena je famadihana - “premetanje kostiju predaka” kad vade posmrtne ostatke svojih predaka iz grobova, i ponovno ih polažu u grob u novom rasporedu [5]

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]