Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa

Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa je obvezujući međunarodni pravni instrument u području zaštite prirode, koji pokriva prirodnu baštinu evropskog kontinenta i nekih država Afrike.

Potpisana je 1979. godine u Bernu u Švicarskoj, a stupila na snagu 1982. godine nakon ratifikacije u pet država. Trenutno ima 51 državu članicu. Tijela Konvencije su Stalni odbor (Standing Committee) koji zasjeda svake godine, a čine ga delegacije svih država potpisnica, Upravni odbor (Bureau) te Sekretarijat (Secretariat), smještena u Strazburu u Francuskoj. U sklopu Bernske konvencije djeluju i stručne skupine (Groups of Experts).

Bernska konvencija je jedina regionalna konvencija te vrste širom svijeta, i ima za cilj očuvanje divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa, kao i promovisanje evropske saradnje u ovoj oblasti. Poseban naglasak stavlja se na potrebu zaštite ugroženih staništa i osjetljivih vrsta, uključujući migratorne vrste. Konvencija uzima u obzir i uticaj koji druge politike mogu imati na prirodno nasleđe i prepoznaje suštinsku vrijednost divlje flore i faune, koju treba sačuvati i prenijeti budućim generacijama.

Mjere zaštite

Države potpisnice se obvezuju da će:

• afirmisati državne politike za očuvanje divljih životinja i biljaka te njihovih prirodnih staništa
• osiguravati zaštite divljih životinja i biljaka u planskim i razvojnim politikama te mjerama protiv onečišćenja
• promovisati obrazovanje i razmjene informacija o potrebi očuvanja divljih životinja i biljaka te njihovih prirodnih staništa
• poticati i koordinirati istraživanja povezana s ciljevima Konvencije.
• poduzeti odgovarajuće pravne i administrativne mjere za zaštitu divljih vrsta biljaka određenih u Dodatku I. (Strogo zaštićene biljne vrste). Konvencijom se zabranjuje namjerno branje, skupljanje, rezanje i vađenje s korijenom navedenih biljaka.
• donijeti i odgovarajuće pravne i administrativne mjere za očuvanje divljih vrsta životinja navedenih u Dodatku II. (Strogo zaštićene životinjske vrste). Zabranjuje se sljedeće:
  • svi oblici namjernog hvatanja i držanja te namjernog ubijanja;
  • namjerno oštećivanje ili uništavanje mjesta za razmnožavanje i odmaranje;
  • namjerno uznemiravanje divlje faune, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih i zimovanja;
  • namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine ili držanje tih jaja;
  • posjedovanje ovih životinja, živih ili mrtvih i unutarnja trgovina njima, uključujući preparirane životinje i bilo koji njihov lako prepoznatljivi dio ili derivat.
• Svako iskorištavanje divlje faune navedeno u Dodatku III. (Zaštićene životinjske vrste) bit će ograničeno s ciljem održavanja populacije izvan opasnosti (primjerena privremena ili lokalna zabrana iskorištavanja, odredba o transportu ili prodaji itd.). Strankama je zabranjena upotreba neselektivnih sredstava hvatanja i ubijanja koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili ozbiljno uznemiravanje populacije tih vrsta.

Izuzeci

U Konvenciji su navedene neki izuzeci od navedenoga:

• radi zaštite flore i faune;
• radi sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, vodi i drugim oblicima vlasništva;
• u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, zračne sigurnosti ili drugih prevladavajućih javnih interesa;
• u svrhu istraživanja i obrazovanja, ponovnog naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja (reintrodukcije) te nužnog razmnožavanja;
• dopustiti, pod uvjetima oštrog nadzora, na selektivnoj osnovi i ograničeno, uzimanje, držanje i ostalo razborito iskorištavanje nekih vrsta divljih životinja i biljaka u malim količinama.

Ugovorne stranke obvezuju se na koordinaciju napora radi zaštite migratornih vrsta navedenih u dodacima II i III., a čije se područje rasprostranjenja proširuje i na njihova područja. Države potpisnice dužne su surađivati kako bi se pojačala učinkovitost ovih mjera kroz koordinaciju aktivnosti za zaštitu migratornih vrsta te razmjenu informacija i iskustava.

Uspostavljen je stalni odbor odgovoran za praćenje primjene ove Konvencije.

Emerald mreža

Emerald mreža je ekološka mreža područja od posebnog interesa za očuvanje koju je osnovao Savjet Evrope, usvajanjem preporuke br. 16 iz 1989. god. Stalnog komiteta Bernske konvencije. Uspostavljanje Emerald mreže na državnom nivou smatra se jednim od glavnih alata koji omogućava potpisnicama Bernske konvencije da ispoštuju svoje obaveze.

Prije nego što budu zvanično usvojene kao lokacije Emerald mreže, sve lokacije se temeljno procenjuju na biogeografskom nivou u pogledu njihove dovoljnosti za postizanje krajnjeg cilja - dugoročni opstanak vrsta i staništa iz Bernske konvencije, koja zahtevaju posebne mjere zaštite. Kada predložena područja budu zvanično usvojena kao lokacije Emerald mreže, njima se upravlja na državnom nivou.

Mreža će biti uspostavljena u svakoj potpisnici ili državi posmatraču Konvencije. Da bi ispunila svoje obaveze koje proizilaze iz Konvencije, Evropska Unija je kao potpisnik Bernske konvencije, izradila Direktivu o staništima 1992. godine, a potom uspostavila mrežu Natura 2000. kao svoj doprinos Emerald mreži.