Berislav Popov
| Berislav Popov | |
|---|---|
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 28. 3. 1944. |
| Mjesto rođenja | [[Sanad], FNR Jugoslavija |
| Datum smrti | 12.12.2020. |
| Mjesto smrti | Beograd |
| Nadimak | Pop |
| Supruga | Azemina Popov |
| Vojna karijera | |
| Godine u službi | 1961 - 31.12.1993 |
| Čin |  Pukovnik
|
| Ratovi | Rat u Sloveniji Rat u Hrvatskoj |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija
|
| Rod vojske |  Kopnena vojska JNA
|
| Jedinice | 32. korpus JNA - Varaždin |
| Zapovijedao | 32. motorizirana brigada |
Berislav Popov (Sanad, 28. 03. 1944), penzionisani pukovnik Jugoslavenske narodne armije i komandant 32. motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA - Varaždin.
Biografija[uredi | uredi kod]
Školovanje[uredi | uredi kod]
Pukovnik Berislav Popov je rođen 28. 03. 1944 godine u selo Sanad, u porodici Miloša Popova. Pukovnik Popov je studirao na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) u istoj klasi sa general-majorom Ratkom Mladićem i general-pukovnikom Momčilom Perišićem. Akademiju je završio 21. u rangu, nakon čega je pristupio u Aktivnu vojnu službu u OS SFRJ.[1]
Rat u Sloveniji[uredi | uredi kod]
Pukovnik Popov je bio stacioniran u Varaždinu kao komandant 32. motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA. 8. 6. 1991 godine, samo 19 dana prije sukoba u Sloveniji, general-major Vladimir Trifunović je bio imenovan komandantom 32. korpusa. Sam komandant 5. vojne oblasti (5. VO), general Konrad Kolšek, je bio na primopredaji u Varaždinu. 27. 6. 1991 godine, pukovnik Popov je dobio naređenje da sa svojom brigadom krene prema SR Sloveniji kako bi zauzeo tj. zatvorio granični prijelaz Gornja Radgona i granični prijelaz Gederovci. Tih 60 kilometara od Varaždina do Gornje Radgone 32. motorizirana brigada je trebala prijeći za dva sata, no pukovniku Popovu nitko nije rekao da ide u rat tj. u sukob sa Teritorijalnom odbranom (TO) SR Slovenije. Pukovnik Popov je krenuo prema SR Sloveniji sa 130 vojnika (regruta), 10 transportera, 4 tenka i 7 kamiona. Već na Ormoškom mostu tj. mostu "Bratstva i jedinstva" pukovnik Popov je sa svojom brigadom naišao na barikadu sastavljenu od kamiona (šlepera) i građevinskih mašina. Blokadu je pokušao probiti paljbom iz tenkova. Tek tada je pukovnik Popov shvatio da su Slovenci krajnje neprijateljski raspoloženi, te da se u Sloveniji dešavaju grozne stvari tj. sukob koji eskalira. Pukovnik Popov je isto tako tek na kraju shvatio da mada je zadatak 32. motorizirane brigade bio u nivou stroge vojne tajne, za njega su znali svi, a najviše TO Slovenije. Blokade ispred brigade pukovnika Popova su bile sve češće, a otpor sve žešći. Pukovnik Popov je odmah kontaktirao Komandu 5. VO. Tek ujutro, 28. 6. 1991 godine, dobio je odgovor od generala Kolšeka da "32. korpus nastavi dejstvo po svojoj odluci". Pukovnik Popov je potom sporednim putevima krenuo prema Gornjoj Radgoni. Već u prvom selu Veržej 32. motorizirana brigada je naišla na prepreke i živi štit od žena, djece i starijih ljudi. U mjestu Radenci scenario se ponovio, ali ovaj put iza živog štita su izašli pripadnici TO Slovenije koji su otvorili vatru na brigadu pukovnika Popova. Tom prilikom je od snajpera smrtno stradao zastavnik Mustafa Hadžiselimović. Njegovo tijelo je bilo prevezeno do Gornje Radgone, gdje je TO Slovenije zapalila kamion u kojem je izgorio. Put do graničnog prijelaza Gornja Radgona je trajao dva dana uz neprestane napade slovenske TO, barikade, blokade, žive štitove, pucnjavu i borbe. Brigada pukovnika Popova je prvi put upala u zasjedu u Radencima, a drugi put u Gornjoj Radgoni. Tokom tih napada pukovnik Popov je izgubio 5 vojnika i oficira, a 17 ih je bilo ranjeno, te tridesetak zarobljenih. 32. motorizirana brigada je izbila na granicu SFR Jugoslavije i Austrije 28. 6. 1991 godine u 12.30 sati. Naposljetku, kad je 32. korpus tj. 32. motorizirana brigada stigla na cilj u Gornjoj Radogni, pukovnik Popov je dobio naređenje vojnog vrha da se vrati u Varaždin.[1][2][3]
Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi kod]
Pukovnik Popov je početak rata u Hrvatskoj dočekao u varaždinskoj kasarni "Kalnički partizani" na čelu svoje 32. motorizirane brigade. 32. motorizirana brigada pukovnika Popova je unutar kasarne raspolagala sa tri bataljona, dva bataljona po 27 tenkova i jedan bataljon oklopnih transportera. Od 8. do 22. 9. 1991 godine, kasarna je bila u obruču-okruženju Zbora narodne garde (ZNG) i pripadnika Policijske uprave Varaždin. Kasarna je od početka obruča bila bez struje, vode i telefona. ZNG i ostale hrvatske snage nisu napadale kasarnu sve do 15. 9. 1991 kada su dva borbena aviona Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRZ) gađali varaždinski sportski (poljoprivredni) aerodrom. Hrvatske snage su nakon toga otpočele žestoke napade na kasarnu. Šesti dan napada na kasarnu, 21. 9. 1991, pukovnik Popov je u svom noćnom izvještaju izvjestio generala Trifunovića o općem raspoloženju ljudi, drugim riječima, moral je bio na najnižoj mogućoj točki od početka blokade kasarne. U kasarni su većinom bili mladi vojnici, regruti, koji su maltene plakali. Nakon izvještaja pukovnika Popova, general Trifunović je okupio starješine i pitao ih kako dalje, tj. imaju li oni kakav prijedlog. Sve do jedan oficir i podoficir je rekao: "Druže generale, spašavajte nas! Mi ćemo ovdje izginuti. Zašto?" 22. 9. 1991 godine, pukovnik Popov i general Trufunović su predali kasarnu hrvatskim snagama. U 10.26 sati isti dan pred kasarnu i komandu su stigli civilni autobusi kojima su pripadnici 32. korpusa prebačeni do srpskog dijela Srema. Pukovnik Popov je napustio Varaždin policijskim automobilom u civilnom odijelu.[4][5]
Suđenje u Beogradu[uredi | uredi kod]
Ubrzo nakon što je stigao u Beograd protiv pukovnika Popova je bila pokrenuta istraga. Pukovnik Popov je u zatvoru proveo 446 dana zbog podrivanja vojne i odbrambene moći.[4] Vrhovni sud Srbije ukinuo je u januaru 2010 presudu kojom je pukovnik Popov bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog podrivanja vojne i odbrambene moći zemlje.[6] 2011 godine Republika Srbija je na ime odštete ponudila da plati pukovniku Popovu 4 miliona dinara zbog vremena provedenog iza rešetaka.[7] Odlukom Ministarstva pravde Srbije 2011 godine pukovniku Popovu je isplaćena odšteta u iznosu od 4,2 miliona dinara.[6]
Sudski procesi u Sloveniji i Hrvatskoj[uredi | uredi kod]
4. 4. 2008 godine u Sloveniji je podignuta optužnica protiv pukovnika Popova zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Pukovnik Popov je 2013 godine osuđen u Sloveniji u odsustvu na 5 godina zatvora. Sud u Murskoj Soboti je proglasio pukovnika Popova krivim za smrt dvoje civila, razaranje objekata u kojima se nalazila TO Slovenije i za pljačku u obližnjem djutifri-šopu koju su počinili vojnici JNA. Na suđenju pukovniku Popovu su svjedočili tadašnji pripadnici TO Slovenije i civili koji su potvrdili da je TO Slovenije prva zapucala, te da je pukovnik Popov odgovorio na njihovu paljbu u samoodbrani. U prilog tome govori i činjenica da su poginula 5 vojnika pod komandom pukovnika Popova i da je još njih 17 bilo teže ranjeno.[8][9]
Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 16. 3. 1993 godine pukovnik Popov je u Hrvatskoj proglašen krivim zato što je prema presudi u razdoblju od 15. do 22. 9. 1991 u Varaždinu, naređivao potčinjenima nasumična borbena djelovanja po civilnim objektima i civilima u gradu, te obližnjim naseljima Nedeljanec i Nova Ves.[10]
Život u penziji[uredi | uredi kod]
Pukovnik Popov danas živi u Beogradu sa suprugom Azeminom u stanu bez kupatila i s lavaboom koji koristi još jedna familija. Jedini prozor u dnevnoj sobi je armiran žicom i zastakljen mutnim oknom, nalazi se visoko, skoro pod samim plafonom, i gleda na trotoar. Pukovnik Popov i njegova porodica su posjedovali troiposoban stan u Banja Luci koji sudski ne mogu da povrate još od 1991 godine, te jednoiposoban službeni stan u Varaždinu. Pukovnik Popov je doslovce preko noći ostao bez svega. Stan u kojem danas stanuje dobio je kao nužni smještaj od Ministarstva odbrane Srbije zahvaljujući kćerkinoj povredi.[1][11]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Dragoljub Petrović. Pravdu dočekao u podrumu. Dnevni list. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
- ↑ Oficir bivše JNA ni na nebu ni na zemlji. www.srpskadijaspora.info. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
- ↑ Bojan Tončić (23. 8. 2011). Popov: Ratni zločin je počinila Slovenačka TO. e-novine. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
- ↑ 4,0 4,1 Sandra Mandić (24. 5. 2010). Generale, voljno!. b92. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
- ↑ Šimun Penava (15. 10. 2001). Kronologija rata u Varaždinu. Hrvatski informativni centar. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
- ↑ 6,0 6,1 Bojan Tončić (27. 8. 2013). Popovu pet godina zatvora. e-novine. Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
- ↑ Generalu Trifunoviću šest miliona dinara odštete. Kuriri (4. 4. 2011). Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
- ↑ „Oficir JNA Berislav Popov u Sloveniji osuđen na pet godina”. Blic. 26. 8. 2013. Pristupljeno 12. 10. 2014.
- ↑ E. R. (26. 8. 2013). „Presude oficirima JNA za događaje u Sloveniji”. Novosti. Pristupljeno 12. 10. 2014.
- ↑ „Zločin u Varaždinu (opt. Vlado Trifunović i dr.)”. Documenta. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-06. Pristupljeno 12. 10. 2014.
- ↑ Ljubodrag Stojadinović (2. 6. 2008). Paragrafi mrtve države. Politika. Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014