Prijeđi na sadržaj

Belgijski Kongo

Izvor: Wikipedija
Belgijski Kongo
Congo belge
kolonija
[[Slobodna Država Kongo|]]  
1908. – 1960.   [[Demokratska republika Kongo|]]
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija
Lokacija
Glavni grad Boma (1908-1923)
Léopoldville (1923-1960)
Jezik/ci francuski, svahili
Religija Katoličanstvo
Politička struktura kolonija
Kralj
 • 1908–1909 Leopold II (prvi)
 • 1951-1960 Baudouin (posljednji)
Historija Imperijalizam
 • aneksija 1908.
 • Ukinuta nezavisnost
Površina
 • 1960 2.344.858 km² (905.355 mi² )
Stanovništvo
 • 1960 (procjena) 16.610.000 
     Gustoća 7,1 /km²  (18,3 /mi² )
Valuta kongoanski franak

Belgijski Kongo (francuski: Congo belge), bila je nekadašnja belgijska kolonija u Africi koja je postojala od 1908. do 1960., prostirala se na istoj površini kao i njena današnja nasljednica Demokratska republika Kongo.[1]

Historija

[uredi | uredi kod]

Početkom 20. vijeka tadašnja kolonija Slobodna Država Kongo (État Indépendant du Congo), bila je privatno vlasništvo belgijskog kralja Léopolda II Nakon silnih protesta tadašnje međunarodne javnosti, zbog surovog postupanja prema domoricama kralj je 1908. prepustio svoju koloniju belgiskoj državi, pa je 1908. belgijski parlament službeno osnovao novu koloniju.[1]

Novi belgijski stav prema domorocima bio je paternalistički, o crncima se trebalo brinuti i odgajati ih kao da su djeca. Nisu imali nikakvu ulogu u zakonodavstvu, ali su im zadržali njihove tradicionalne,poglavice, koje su koristili kao posrednike za prikupljanje poreza i regrutaciju radnika. Smjenili bi ih ukoliko nisu bili kooperativni [1]

Krajem 1950-ih, kad su Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, već počele provoditi politiku dekolonizacije po svojim kolonijama i pripremama za nezavisnost, Belgija je još uvijek prikazivala Kongo kao zemlju, u kojoj vlada idilični odnos roditelja i djece (Evropljana i Afrikanaca).[1]

Nakon Prvog svjetskog rata brojne privatne evropske i američke korporacije investirale su popriličan novac u Belgijski Kongo. U to su se vrijeme podizale velike plantaže; pamuka, palma uljarica, kave, kakaovca, kaučuka i stočne farme. Otvarali su se rudnici u kojima se iskapalo zlato, dijamanti, bakar, kositar, kobalt i cink.[1]

Za Drugog svjetskog rata kolonija je bila važan izvor urana za Sjedinjene Američke Države.[1] Afrikanci su radili u rudnicima i na plantažama kao najamni radnici sa ugovorima od 4 do 7 godina, u skladu sa zakonom donesenim u Belgiji 1922. Ceste, željeznice, elektrane i javne zgrade građene su prisilnim radom.[1]

Od samog početka postojao je otpor domorodaca prema kolonijalnom režimu. Pobuna je izbila u nekoliko istočnih provincija 1919. i nije ugušena sve do 1923. Dvadesetih se širio pokret osnivanja krščanskih religijskih zajednica usmjerenih protiv Evropljana, od Kimbangizma na zapadu do Kitawalua na jugoistoku u Katangi.[1]

Nemiri su se povećali za Velike ekonomske krize (1931-36) i za Drugog svjetskog rata. Kako su u to vrijeme političke partije bile zabranjene, opozicionari su se organizirali u kulturne klubove kao što je Abako, ili Bakongo (osnovan 1950.) Prvu kongoansku političku partiju - Nacionalni pokret Konga, osnovao je 1958. Patrice Lumumba.[1]

Veliki nemiri izbili su u januaru 1959. u Léopoldvillu, nakon mitinga na kojem se zahtjevala nezavisnost Konga. Takva provala nezadovoljstva iznenadila je kolonijalne vlasti, koji su dotad samouvjereno tvrdile da nezavisnost Konga neće biti moguća u neposrednoj budućnosti. Režim se iznenada urušio i počeo sa pripremama za predaju vlasti. Kongo je službeno postao nezavisan 30. juna 1960.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Belgian Congo (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 07.02.2025. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]