Bejtadži

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stari albanski divani bejtadžijskih pisaca.

Bejtadži (alb. bejtexhi jedn., množ. bejtexhinj; turski: beyte "pjesma") bili su popularni pjesnici muslimanske tradicije koji su u okviru albanske književnosti 18. stoljeća pisali na albanskom jeziku, ali koristeći arapsko pismo.[1] Taj izraz doslovno znači "tvorac dvostiha".[2][3][4]

Širenje bejtadžijske književnosti bilo je rezultat dva različita značajna faktora. U vjerskim je praksama postojala potražnja za spisima na albanskom jeziku i oslobađanjem od stranog utjecaja. Drugi je faktor bio pojačani ideološki pritisak turskih vladara, što je dovelo do toga da se u današnjoj Albaniji otvaraju albanske škole, u kojima su predavali mnogi bejtadžijski pjesnici.

Historija[uredi | uredi kod]

Bejtadži su pisali albanskim jezikom na elifbi, adaptaciji osmanskog turskog pisma, često s jakim utjecajem osmanskog turskog jezika u uobličavanju posuđenica. Bejtadžijska književnost imala je dvije faze razvoja. Prva je trajala do kraja 18. stoljeća, a karakterizirale su je svjetovne teme. Druga faza, od kraja 18. i tijekom 19. stoljeća, imala je pretežno vjerski karakter. Od svjetovnih djela, mnogi su bejtadži pisali o pozitivnim vrijednostima ljubavi, prirodne i ženske ljepote, vrlinama, djelima, znanju, a također su aludirali na negativne osobine ambicije i licemjerja.

Bejtadži koji su stvarali u ovoj tradiciji bili su Nezim Frakulla, Sulejman Naibi i Muhamet Kyçyku. Daljnji korak u ovoj književnosti pokrenut je kada su drugi bejtadži poput Hasana Zyka Kamberija i Zenela Bastarija u svojim djelima razmišljali o suvremenim duštvenim prilikama, opisujući težak život siromaha, nesigurnost u budućnost i njihovo nezadovoljstvo uvjetima feudalizma.

Književnost bejtadžija nije sama postigla nacionalni ugled, ali njezini su pjesnici dali vrijedan doprinos albanskoj književnosti. Primjerice, pisali su na albanskom, u vrijeme kada su to vladajući Osmanlije zabranjivali. Osim vjerskih tema, bejtadžijska je književnost prva široko obrađivala svjetovne teme. Neki su autori ove vrste bili bliži narodu i u svoje su pjesme uključivali elemente svakodnevnog života, koristeći se realističnim društvenim temama s jakim kritičkim senzibilitetom.

Značaj[uredi | uredi kod]

Albanska poezija učinila je s bejtadžijskim djelima još jedan umjetnički korak, budući da su ona bila sastavljena od izraza i slika koje uistinu imaju umjetničku vrijednost. Bejtadžijski su autori uklopili tradicionalnu poeziju Albanije, uglavnom pjesme od osam stihova koje su svi pjesnici koristili. Njihova su se djela širila putem pisanih primjeraka ili usmeno. Bejtadži su osobito potjecali iz gradova kao što su Berat, Elbasan, Skadar, Đakovica i Priština, ali i iz manjih gradova kao što su Kolonja, Frašer i Konispol.

Tok bejtadžijske književnosti izgubio je svoj utjecaj početkom 19. stoljeća, ali u nekim je mjestima poput Kosova ta tradicija trajala još dulje, i u njoj su stvarali autori kao što su Maliq Rakoveci i Rexhep Voka.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Këlmendi 1977, str. 537
  2. Elsie 2010: str. 38
  3. Dizdari 2005: str. 89
  4. Pipa 1978: str. 33–35

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Elsie, Robert (2010). Historical Dictionary of Albania. Rowman & Littlefield. ISBN 9780810861886. }}
  • Elsie, Robert (2005). Albanian Literature: A short history. London: I.B.Tauris. ISBN 1-84511-031-5. }}
  • Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost. 
  • Dizdari, Tahir (2005). "Bejte-ja" në Fjalorin e Orientalizmave në Gjuhën Shqipe [Dictionary of orientalisms within the Albanian language]. Tiranë: Instituti Shqiptar i Mendimit dhe i Qytetërimit Islam. }}
  • Pipa, Arshi (2013). Trilogia Albanica I: Albanian folk verse: Structure and genre [Trilogjia Albanika I: Vargu folklorik shqip: ndërtimi dhe gjinitë]. Tiranë: Princi. ISBN 9789928409065. }}