Baulske pjesme
|
Baulske pjesme | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Bangladeš
| |
| Regija: | Azija |
| Godina upisa: | 2008. |
| ID: | 00107 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Baulske pjesme su muzika i način života narodnosne zajednice Baula u Bangladešu.
Baulovi žive u seoskim područjima Bangladeša i Zapadnog Bengala u Indiji. Njihovo mjesto boravka je blizina sela ili putuju od mjesta do mjesta i zarađuju za život pjevanjem uz pratnju ektare, lutnje dotare, jednostavnog jednožičanog instrumenta i bubnja pod imenom dubki.
Baul pokret, na svom vrhuncu u devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku, sada je ponovo stekao popularnost među seoskim stanovništvom Bangladeša. Bauli pripadaju neortodoksnoj kulturi, nastaloj pod utjecajem hinduizma, budizma, bengalizma, vasinavizma i sufijskog islama, a ipak izrazito različitoj od svih. Ne identifikuju se ni sa jednom organizovanom religijom niti sa kastinskim sistemom, posebnim božanstvima, hramovima ili svetim mjestima.
Njihov naglasak je na važnosti fizičkog tijela osobe kao mjesta gdje Bog boravi. Baulovima se dive zbog ove slobode od konvencija, kao i zbog njihove muzike i poezije. Baul poezija, muzika, pesma i ples posvećeni su pronalaženju odnosa čovječanstva prema Bogu i postizanju duhovnog oslobođenja. Njihove pobožne pjesme mogu se pratiti do petnaestog veka kada su se prvi put pojavile u bengalskoj književnosti. Posebno su uticali na indijskog nobelovca Rabindranata Tagorea
Baulske pjesme upisane su na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bangladeša.[1]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 3. zasjedanju koje je održano od 4. do 8. novembra 2008. god. u Istanbulu, Turska.[2]
