Bart Sells His Soul

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bart prodaje svoju dušu
Bart Sells His Soul
Epizoda serije Simpsonovi
Bart Sells His Soul.png
Bart je prodao svoju dušu Milhouseu
Epizoda br. Sezona 7
Epizoda 4
Režija Wes Archer
Scenario Greg Daniels
Originalno emitiranje 8. X 1995.[1]
Trajanje 20. min
Kronologija epizode
← Prethodna
"Home Sweet Homediddly-Dum-Doodily"
Sljedeća →
"Lisa the Vegetarian"

Bart prodaje svoju dušu (engleski Bart Sells His Soul) je četvrta epizoda sedme sezone animirane serije Simpsonovi. Prvi put je emitirana 8. 10. 1995. na američkom programu Fox. U epizodi, dok je kažnjen zbog nestašluka u crkvi, Bart objavi da ne postoji takvo nešto kao duša i da bi to dokazao odluči simbolično prodati svoju dušu na listu papira, na kojem piše "Duša Barta Simpsona", Milhouseu za 5$. Lisa upozorava da će ubrzo požaliti tu odluku, te Bart doista nailazi na neobične promjene u životu. Pomislivši da je doista izgubio dušu, Bart očajno pokušava otkupiti ju natrag od Milhousea.

Greg Daniels je napisao scenarij, a Wes Archer je bio režiser. Daniels je izjavio da je nadahnuće dobio iz mladosti kada je kupio dušu jednog grubijana. Epizoda ima par referenci na popularnu kulturu: na pjesmu "In-A-Gadda-Da-Vida" Iron Butterfly, čileanskog pjesnika Pablu Nerudu te parodira knjigu Jesi li tu, Bože? Ja sam, Margaret. Judy Blume.

Spisatelji iz polja religije, filozofije, popularne kulture i psihologije su navodili ovu epizodu u knjigama kako bi analizirali pristup Simpsona prema konceptu duše. Epizoda je dobila nadmoćno pozitivne recenzije te se smatra jednom od najboljih u sedmoj sezoni serije. Razni autori Simpsona ju često uključuju u svoj popis pet najboljih epizoda: primjerice, Matt Groening ju navodi kao njemu jednu od najdražih. Navodila se u raznim predavanjima i raspravama, a istodobno ju neki smatraju i među tematski najmračnijim epizodama Simpsona.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Tijekom mise u crkvi, Bart prevari skup distribuiranjem tekstova za pjesmu koja je ustvari psihodelična pjesma "In-A-Gadda-Da-Vida" Iron Butterfly, koju župljani i orguljaši izvode punih 17 minuta, nakon čega se orguljaš iscrpi. Velečasni Lovejoy zahtijeva da se imenuju odgovorni, te Milhouse izda Barta. Za kaznu, Lovejoy ih zaduži da čiste orgulje. Bart se naljuti jer ga je Milhouse pošto se bojao za spas svoje duše, te mu kaže da takvo što ne postoji. Da bi to dokazao, Bart odluči simbolično prodati svoju dušu Milhouseu za 5$ na listu papira, na kojem piše "Duša Barta Simpsona". Lisa upozorava da će ubrzo požaliti tu odluku, ali ju on ne shvaća ozbiljno. Ipak, Bart nailazi na čudne anomalije: njegov pas i mačka su agresivni prema njemu, automatska vrata se ne otvaraju za njega te se više ne može smijati dok gleda Itchy & Scratchy crtiće. Iz straha da je možda doista izgubio dušu, odluči ju ponovno otkupiti, ali Milhouse sada traži 50$ za papir.

Te noći, Bart ima noćnu moru u kojoj je jedino dijete Springfielda koje nema dušu. Lisa kinji Barta molitvom tijekom jela u kojoj Bart izbezumljen odluči pod hitno vratiti listu papira. Međutim, Milhouse mu kaže da je dao papir tipu koji skuplja stripove. Frustrirani Bart pobjegne u noć i bunca kada nailazi na prolaznike. Idućeg jutra, tip koji prodaje stripove objasni Bartu da je prodao papir, ali neće reći kome. Bart se vrati kući po kiši i u sobi se moli Bogu za dušu. Onda se pojavi papir na kojem piše "Duša Barta Simpsona", koju drži Lisa jer je kupila isti. Bart zadovoljno pojede papir. Lisa se nada da je Bart naučio nešto iz tog iskustva.

U podzapletu, Moe odluči proširiti svoju bazu kupaca pretvranjem pivnice u obiteljski restoran. Posao isprva ide dobro, ali je stres sa djecom toliko velik da Moe na kraju odluči otjerati sve mušterije i vratiti svoj lokal natrag u pivnicu.

Produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Scenarist epizode Greg Daniels

"Bart prodaje svoju dušu" bila je druga epizoda Simpsona koju su producirali Bill Oakley i Josh Weinstein. Obojica su htjeli započeti sezonu sa epizodama koje imaju emotivnu srž kako bi se serija više fokusirala na obitelj Simpson.[2] Epizodu je napisao Greg Daniels, koji je isprva htio napisati priču o rasizmu u Springfieldu. Scenaristi nisu smtrali da su Simpsoni prava platforma za to, te je Daniels sugerisao ideju o prodaji duše.[2] Nadahnuće je dobio iz mladosti, kada je u srednjoj školi nagovorio grubijana da mu proda dušu za 50 centi, te potom nagovorio razred da prestraše grubijana da otkupi natrag papir za puno veću cijenu. Daniels je ponovio tu radnju u pisanoj formi, ali je onda shvatio da je jedino vrag profitirao od drugih duša, što ga je prestrašilo.[3] U uvodu, župljani zabunom pjevaju pjesmu "In-A-Gadda-Da-Vida" Iron Butterfly na misi. Daniels je isprva htio da to bude pjesma "Jesus He Knows Me" britanskog benda Genesis, ali producenti nisu uspjeli otkupiti prava za istu.[3]

Epizodu je režirao Wesley Archer. Archer i njegov timf animatora su otišli u restorantski lanac Chili's radi nadahnuća za dizajn Moeovog obiteljskog resorana u podzapletu epizode. Archer nije bio osobito zadovoljan rezultatom, te je smatrao da su to "mogli napraviti i bolje".[4] Weinstein se prisjeća da je bilo nesuglasica između animatora oko toga kako bi Moe trebao izgledati u ovoj epizodi. Moeov izvorni dizajn prikazivao je da mu nedostaje jedan zub, ali Weinstein i Oakley su smatrali da to "ne izgleda kako spada" jer je Moe bio jedan od značajnih likova u epizodi.[2] Archer je prikazao izvorni dizajn Moea iz prve sezone voditeljima serije i rekao: "Gledajte! Nedostaje mu zub!", ali su scene u kojima Moeu nedostaje zub ipak ponovno animirane i preinačene.[5] Archer je bio razočaran sekvencom sna u kojoj Bart vidi prijatelje kako se igraju sa svojim dušama. Archer je izjavio da je zaboravio reći animatorima da nacrtaju duše prozirnima, te se završile nacrtane plavkaste umjesto toga.[4]

Teme[uredi - уреди | uredi izvor]

Kurt M. Koenigsberger komentira u Leaving Springfield da "dobar dio uživanja" ove epizode proizlazi iz "izlaganja licemjerstva 'financiranja od spasenja' ii podvojenih operacija komercijalnog sveta".[6] Don Cupitt smatra da kada Lisa podučava Barta o duši, "pokazuje razinu teološke sofisticiranosti koja jednostavno nije tolerisana u Britaniji."[7] Paul Bloom i David Pizarro pišu u The Psychology of The Simpsons da iako Lisa iskazuje "zdravu dozu religijskog skepticizma", ipak vjeruje u vječnu dušu.[8] Bloom i Pizarro priznaju "doista, neki filozofi i teolozi govore da bez vjerovanja u dušu, ne možemo sastaviti smisao o socijalnim konceptima na koje se oslanjamo, kao što su moralna odgovornost i slobodna volja."[8]

M. Keith Booker u Drawn to Television referencira ovu epizodu kako bi analizirao tretman religije u Simpsonovima. [9] Booker citira scenu iz epizode u kojoj Milhouse pita Barta što religije dobivaju od toga da lažu o takvim konceptima kao što je postojanje duše – a onda se scena prebaci na velečasnog Lovejoya kako broji novac; Booker smatra da to implicira kako religije stvaraju mitologije kako bi zarađivale novac od sljedbenika. On to suprostavlja Bartovim saznanjem kasnije u epizodi da se "život bez duše doima ispraznim i nepotpunim", što sugeriše "ili da je duša stvarna ili da je barem korisna fikcija".[9] Mark I. Pinsky i Samuel F. Parvin raspravljaju ovu epizodu u knjizi The Gospel According to the Simpsons: Leader's Guide for Group Study [Evanđelje po Simpsonima: Vodič vođe za skupno učenje], i koriste ju da potaknu na raspravu među mladima o prirodi duše.[10] Pinsky i Parvin uočavaju Bartovu izjavu Milhouseu na početku epizode: "Duša — ma daj, Milhouse, ne postoji tako nešto kao duša. To je samo nešto što su izmislili da plaše nas decu, kao što baba roga ili Michael Jackson," te potom sugerišu pitanja da pitaju studente, poput da li se pojedinci slažu sa Bartom i njihovim pogledima o postojanju duše.[11]

U Planet Simpson, Chris Turner citira Bartovo priznanje Lisi da je prodao dušu za pet dolara i iskoristio to da kupi spužvu u obliku dinosaura. [12] Nakon što ga Lisa kritikuje, Bart odgovori: "Jadna lakovjerna Lisa. Ja ću zadržati svoje glupe spužve, hvala."[12] Turner komentira: "Ovdje je Bart oličenje hipstera umornog od svijeta, i koristi uništeni jezik modernog marketinga da proda svoj najsvetiji dio stoga jer zna da je neka jeftina spužva stvarnija, i stoga vrijednija čak i od najuzvišenijih apstraktnih principa."[12]

Kulturne reference[uredi - уреди | uredi izvor]

U audio komentaru DVD-a ove epizode, Greg Daniels navodi film After Hours (1985) Martina Scorsesea kao uticaj na Bartovo lutanje po noći, samo da bi doživio niz čudnih susreta.[3] Velečasni Lovejoy u crkvi sa župljanima pjeva verziju pjesme "In-A-Gadda-Da-Vida" Iron Butterfly,[13] nazvanu "In the Garden of Eden".[14] Lovejoy tek nakon 17 minuta zaključi da pjesma "zvuči na rock n' roll."[15]

Tokom prepirke Barta i Lise, dok raspravljaju o odnosu smeha i duše, Lisa citira čileanskog pjesnika Pablu Nerudu, a Bart odgovori "Ja sam upoznat sa djelima Pabla Nerude."[6] Kurt M. Koenigsberger u Leaving Springfield zaključuje: "Iako je Bart možda upoznat sa kanonom čileanske poezije, šala dobiva snagu iz vjerojatnosti da gledatelji Simpsona nisu."[6] Bart započinje molitvu Bogu sa: "Jesi li tu, Bože? To sam ja, Bart Simpson". Ovo je parodija na knjigu Jesi li tu, Bože? To sam ja, Margaret. Judy Blume.[6]

Odjek[uredi - уреди | uredi izvor]

Prilikom prvog emitiranja, "Bart prodaje svoju dušu" je završio na #43 mjestu po rejtingu za tjedan 2–8 oktobra 1995., a Nielsenov rejting mu je bio 8.8, ekvivalent od oko 8,4 miliona kućanstava. Bio je četvrti najgledaniji show na Foxu tog tjedna nakon serija Dosjei X, Melrose Place i Beverly Hills, 90210.[16]

Jula 2007., članak u San Mateo County Times je naveo da je ovo "jedna od najpopularnijih epizoda u historiji Simpsona.[17] Noel Holston je za Star Tribune hvalio epizodu u odsjeku "Kritičarev izbor".[18] Intelligencer Journal opisuje "Bart prodaje svoju dušu" kao "osobito dobru epizodu" Simpsona.[19] Lansing State Journal je izdvojio ovu epizodu prilikom objave sedme sezone na DVD-u, zajedno sa epizodama "Who Shot Mr. Burns" i "The Simpsons 138th Episode Spectacular".[20] Sunday Herald Sun ju je prozvao "jednu od najpamtljivijih epizoda serije",[21] kao i The Courier Mail.[22]

"Bez sumnje jedna od najuznemirujućih epizoda serije ... više strašna nego smiješna. ... Ilustracija o tome kako je daleko mogla otići serija u tom vremenu."

 —Warren Martyn i Adrian Wood[23]

Aberdeen Press & Journal je opisao epizodu kao "najmračniju epizodu Simpsona".[24] U odlomku o epizodu u knjizi I Can't Believe It's a Bigger and Better Updated Unofficial Simpsons Guide, Warren Martyn i Adrian Wood pišu: "Bez sumnje jedna od najuznemirujućih epizoda serije, u kojoj Bart ima noćnu moru u kojoj gubi svoju dušu — ilustrirano makrabričnim igralištem gdje su sve duše djece vidljive, dok je njegova otišla zajedno sa Milhouseom — više strašna nego smiješna. ... Ilustracija o tome kako je daleko mogla otići serija u tom vremenu."[23]

Aprila 2003., epizodu su kreativni Simpsona uključili među top pet najboljih u seriji, dok su ostale bile "Last Exit to Springfield", "Cape Feare", "22 Short Films About Springfield" i "Homer at the Bat".[25][26] U intervjuu iz 2005., autor serije Matt Groening je izjavio "Nemam jednu najdražu epiuzodu. Ima ih puno koje jako volim," ali je naveo da osobito voli epizode "Bart prodaje svoju dušu" i "Homer's Enemy".[27] Glumica koja je podarila glas Bartu, Nancy Cartwright, je izjavila da joj je ovo jedna od tri najdraže epizode cjelokupne serije, uz "Lisa's Substitute" i "Bart the Mother".[28]

Epizoda je korištena tokom crkvenih tečaja o prirodi duše u Connecticutu, i u Britaniji,[29][30] te ju je prikazao župnik u Škotskoj tijekom jedne od svojih misa.[31] Izvještaj iz 2005. o religioznom obrazovanju u sekundarnim školama, koju je vodila britanska udruga Office for Standards in Education, Children's Services and Skills (Ofsted), je naveo da je ova epizoda korištena kao alat za učenje.[32]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Bart Sells His Soul". The Simpsons.com. Fox Broadcasting Corporation. Arhivirano iz originala 2009-02-25. http://web.archive.org/web/20090225042054/http://www.thesimpsons.com/episode_guide/0703.htm. Pristupljeno 2009-03-31. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Weinstein, Josh (2005). The Simpsons season 7 DVD commentary for the episode "Bart Sells His Soul" (DVD). 20th Century Fox. 
  3. 3,0 3,1 3,2 Daniels, Greg (2005). The Simpsons season 7 DVD commentary for the episode "Bart Sells His Soul" (DVD). 20th Century Fox. 
  4. 4,0 4,1 Archer, Wesley (2005). The Simpsons season 7 DVD commentary for the episode "Bart Sells His Soul" (DVD). 20th Century Fox. 
  5. Oakley, Bill (2005). The Simpsons season 7 DVD commentary for the episode "Bart Sells His Soul" (DVD). 20th Century Fox. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Koenigsberger 2003, str. 49, 55.
  7. Cupitt, Don (24. 2. 2001). "Face to Faith: The Simpsons in search of Jesus". The Guardian. 
  8. 8,0 8,1 Brown 2006, str. 73.
  9. 9,0 9,1 Booker 2006, str. 65.
  10. Ostling, Richard N. (Associated Press) (10. 8. 2002). "What's Next For Bored Sunday School Classes? – The Simpsons". The Wichita Eagle. p. 3F. 
  11. Pinsky 2002, str. 27–29.
  12. 12,0 12,1 12,2 Turner 2005, str. 125.
  13. Goldmark 2002, str. 254.
  14. von Sternberg, Bob (30. 5. 1998). "The gospel according to HOMER". Star Tribune. p. 05B. 
  15. Dunn, Bill (1. 9. 2003). "Green Light On Top Signals Syracuse's Irish Pride". The Capital Times (Madison Newspapers, Inc.). p. 1B. 
  16. "Nielsen Ratings". The Tampa Tribune. 12. 10. 1995. p. 6. 
  17. Young, Susan (July 26, 2007). "'Simpsons' creators pick perfect time to sent Springfield sillies to big screen". San Mateo County Times. p. Section: TV Film. 
  18. Holston, Noel (30. 12. 1995). "Critic's choice". Star Tribune. p. 08E. 
  19. Intelligencer Journal staff (5. 2. 2000). "There's Never Too Much Time On My Hands". Intelligencer Journal (Lancaster Newspapers Inc.). p. A–7. 
  20. Lansing State Journal staff (13. 12. 2005). "Get out!". Lansing State Journal. p. 1D. 
  21. Sunday Herald Sun staff (April 2, 2006). "Simpsons' magnificent seven". Sunday Herald Sun. p. F03. 
  22. O'Brien, John (20. 4. 2006). "dvd reviews". The Courier Mail. p. 047. 
  23. 23,0 23,1 Martyn, Warren; Adrian Wood (10. 2. 2000). I Can't Believe It's a Bigger and Better Updated Unofficial Simpsons Guide. Virgin Books. ISBN 0-7535-0495-2. http://www.bbc.co.uk/cult/simpsons/episodeguide/season7/page4.shtml. 
  24. Aberdeen Press & Journal staff (9. 10. 2004). "Shows are not afraid to take on politics and religion". Aberdeen Press & Journal. Pristupljeno 2009-04-02.  (archived at AccessMyLibrary.com)
  25. McMullen, Marion (19. 4. 2003). "WEEKEND: WEEKEND TV: Woo-hoo! – 300 and not out — The Simpsons Creative Team's Top Five Episodes". Coventry Evening Telegraph. Pristupljeno 2009-04-02.  (archived at HighBeam Research)
  26. Mayer, Cathy (19. 4. 2003). "There's no business like Doh! business". The Birmingham Post. Pristupljeno 2009-04-02.  (archived at HighBeam Research)
  27. Porter, Rick (Zap2it.com) (28. 4. 2005). "Groening ponders the future of 'The Simpsons'". Southern Illinoisan. p. 7C. 
  28. Oakes, Keily (30. 7. 2004). "Voice of Bart Simpson steps into limelight". BBC. http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/3939359.stm. Pristupljeno 2009-04-04. 
  29. The Hartford Courant staff (21. 2. 2004). "Religion Notes". The Hartford Courant (The Hartford Courant Co.). p. D4. 
  30. Radnedge, Aidan (10. 2. 2004). "Sunday school turns to Homer Simpson". East Sussex County Publications. 
  31. Aberdeen Press & Journal staff (9. 10. 2004). "Kirk minister puts Simpsons in pulpit". Aberdeen Press & Journal. Pristupljeno 2009-04-02.  (archived at AccessMyLibrary.com)
  32. Harris, Sarah (January 1, 2006). "On 7th day, God created..". Sunday Territorian. p. 047. 

Bibliografija

  • Booker, M. Keith (2006). Drawn to television: prime-time animation from the Flintstones to Family guy. Greenwood Publishing Group. str. 65. ISBN 0-275-99019-2. 
  • Brown, Alan S. (2006). The Psychology of The Simpsons: D'oh!. BenBella Books, Inc.. str. 73. ISBN 1-932100-70-9. 
  • Goldmark, Daniel (2002). The cartoon music book. Chicago Review Press. str. 254. ISBN 1-55652-473-0. 
  • Koenigsberger, Kurt M. (2003). Leaving Springfield: the Simpsons and the possibility of oppositional culture. Wayne State University Press. str. 49, 55. ISBN 0-8143-2849-0. 
  • Pinsky, Mark I. (2002). The Gospel According to the Simpsons: Leader's Guide for Group Study. Westminster John Knox Press. str. 27–29. ISBN 978-0-664-22590-2. </ref>
  • Turner, Chris (2005). Planet Simpson: How a Cartoon Masterpiece Defined a Generation (1st revised izd.). Cambridge: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-81448-8. OCLC 670978714. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]