Barbastroski rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Barbastroski rat ili Opsada Barbastroa je bio vojni pohod koga je godine 1063/64. za vrijeme Reconquiste pokrenuo aragonski vladar Sancho Ramirez s ciljem da zauzme grad Barbastro, jedno od najsjevernijih muslimanskih uporišta na Iberijskom polutoku, kojim je tada vladao mali Emirat Lleida (taifa). Do pohoda je došlo nedugo nakon pohoda tokom koga je Sanchov otac Ramiro pokušao zauzeti muslimanski uporište Graus; pokušaj je završio porazom i Sanchovom pogibijom, između ostalog i zato što su muslimanima podršku pružili Ramirovi rođaci i suparnici iz kršćanske Kastilje. Za razliku od svog oca, Sancho je uspio dobiti podršku, i to od strane pape Aleksandra II koji je tokom putovanja u Burgundiju 1063. propovijedao kako je španskim kršćanima nužna pomoć od strane kršćanske braće u borbi protiv muslimana. Pozivu se odazvao relativno veliki broj vitezova iz današnje Francuske kao i Italo-Normana, a na čelo vojske je stao vojvoda Guillaume VIII. Ona je prešla Pirineje te se priključila Sanchovim aragonskim snagama početkom 1064. u Gironi. Saveznici su grad stavili pod opsadu koji je ostao bez pitke i brzo pao. Tada je grad temeljito opljačkan, a stanovništvo masakrirano bez milosti, pri čemu je ubijeno oko 50.000 ljudi. Jedan od svjedoka je bio arapski historičar Ibn 'Abd al-Barr koji je o tome ostavio detaljne opise. Franački i drugi vitezovi su dobili ogroman plijen, uključujući veliki broj muslimanskih žena koje su uzete kao roblje. Nakon toga su se povukli, a obrana grada je povjerena grofu Armengolu III od Urgella. Međutim, već 1065. je Zaragoški Emirat pokrenuo pohod s ciljem da se grad vrati pod muslimansku vlast. Pohod je uspio i mali kršćanski garnizon je masakriran. Barbastro je pod muslimanskom vlašću ostao sve do 1101.

Iako nije bitnije uticao na opću situaciju na Iberijskom poluotoku, ovaj događaj je izazvao veliku pažnju kasnijih historičara koji su u njemu vidjeli svojevrsnu preteču ili uzor za pohode koji će postati poznati kao križarski ratovi.

Literatura[uredi | uredi kod]