Barbarska zavjera

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Barbarska zavjera
Segment ratova u rimskoj Britaniji
Datum 367368
Lokacija Rimska Britanija
Ishod rimska pobjeda
Sukobljene strane
Rimsko Carstvo Pikti
Skoti
Atakoti
Saksonci
Franci
Komandanti i vođe
Nectaridus
Fullofaudes
Severus
Jovinus
Grof Teodozije
Valentinus
Others

Barbarska zavjera (latinski: Conspiratio barbarica, također poznata i kao Velika zavjera (engleski: Great Conspiracy) je izraz kojim se opisuje serija pljačkaških pohoda na rimske teritorije u Britaniji koje su od 367. do 368. poduzeli Pikti iz Kaledonije, Atakoti i Skoti iz Hibernije, te Saksonci i Franci iz Germanije, a koji su koincidirali sa velikom pobunom rimske vojske na Hadrijanovom zidu; uz Britaniju su istovremeno napadnute i sjeverozapadne obale Galije. Izraz je koristio Amijan Marcelin koji je činjenicu da su se napadi zbili istodobno na više mjesta smatrao posljedicom dogovora između različitih barbarskih plemena. Rimske snage im se nisu mogle suprotstaviti, dijelom zbog iscrpljenosti Magnencijevim građanskim ratom 350-ih, a dijelom zato što se provincija Britanija nije oporavila od krvavih čistki koje je među tamošnjom rimskom aristokracijom po okončanju tog rata vodio Paul Katena. Rimsku vojsku je u Britaniji vodio niz nesposobnih guvernera postavljenih od cara Valentijana I. Tek je dolazak grofa Teodozija omogućio Rimljanima da konsolidiraju svoje redove, poraze pljačkaše i povrate mir i kakvu-takvu stabilmnost na svoje teritorije.