Baltička flota

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Baltička flota
Балтийский флот
Sleeve Insignia of the Russian Baltic Fleet.svg
Grb Baltičke flote
Osnovana 1703. [1]
Država  Rusija
Uloga pomorski rat
Sjedište Kalinjingrad
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
viceadmiral Aleksandar Nosatov

Baltička flota (ruski: Балтийский флот) je jedna od pet flota Ruske ratne mornarice dijela Oružanih snaga Ruske Federacije.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza u decembru 1991. Baltička flota se morala povući iz Estonije, Letonije i Litve, pa su jedine luke koje se ne lede zimi ispale one u Kalinjingradskoj oblasti, tako da je danas stacionirana u tri pomorske baze; Kalinjingrad, Baltijsk i Kronštat.

Struktura[uredi - уреди | uredi izvor]

Od 1996. operativne snage Baltičke flote imale su 9 podmornica, 23 veća ratna broda, 3 krstarice, 2 razarača, 18 fregata i oko 65 manjih brodova. Uz to Baltička flota imala je jednu brigadu mornaričke pješadije i 2 puka obalne artiljerije. U zračnu podršku Baltičke flote bilo je uključeno 195 borbenih aviona organiziranih u 5 pukova uz brojne druge avione i helikoptere.[2]

U Baltičkih floti tad nije bilo strategijskih-balističkih podmornica, ali od sredine 1997. ona je ojačana na 32 veća ratna broda (3 krstarice, 3 razarača i 26 fregata, te više od 230 drugih manjih brodova, oko 200 mornaričkih aviona, 9 taktičkih podmornica i brigadu mornaričke pješadije. Od sredine 2000. Baltička flota imala je oko 100 ratnih brodova, a njena avijacija ukupno 112 aviona.[2]

Zapadni stručnjaci procjenjivali su da je 1996. u Kalinjingradskoj oblasti bilo ukupno čak 200.000 vojnika i oficira, dok je po službenim ruskim podatcima njih bilo samo 100.000.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Baltička flota formirana je za Velikog sjevernog rata 1700.-1721. na osnovu planova cara Petra Velikog i pod njegovim ličnim nadzorom.[1] Prvi brodovi Baltičke flote izgrađeni su između 1702.-1703. na ušću rijeke Sjas u Jezero Ladogu. U oktobru 1702. flotila brodova na vesla sudjelovala je u zauzimanju Utvrde Orešek (dotadašnji Noteburg). Nakon zauzimanja Otoka Kotlin - 1703., sagrađena je Utvrda Kronštat, koja je postala baza Baltičke flote.[1]

Počevši od 1704. počela je izgradnja Admiralskog brodogradilišta u Sankt Peterburg, koje je kasnije postalo centar ruske brodogradnje.[1]

Školovanje mornaričkih oficira pokrenuto je u Moskvi 1701. u tadašnjoj Školi za navigaciju, koja je 1715. preseljena u Sankt Peterburg i preimenovana u Mornaričku akademiju. Od 1724. Baltičko flota je raspolagala sa 141 velikih jedrenjaka i stotinjak manjih brodova.[1]

Za Velikog sjevernog rata Baltička flota bila je aktivno angažirana u ratnim operacijama kod Viborga, Talina, Rige, Monsundskog arhipelaga, Helsinkija i Turkua. Baltička flota izvojevala je pobjede u pomorskim bitkama kod Poluotoka Hankoniemi (1714), Otoka Saaremaa (1719) i Ålanda (1720).[1] Također je izvela desant na švedsku obalu pa je ruska pješadija uništila brojne švedske utvrde. Rezultat tog rata, bio je da je Rusija postala značajna pomorska sila.[1]

Baltička flota svoj najteži poraz doživjela je za Rusko-japanskog rata, kad je poslana na Daleki Istok kao pojačanje u Bitci kod Tsushime 1905.[1]

Kronštatski mornari sudjelovaki su u Februarskoj revoluciji 1917. a nakon tog i u Oktobarskoj revoluciji.[1]

Na početku Velikog otadžbinskog rata (1941.-1945.) Baltička flota imala je 2 bojna broda, 2 krstarice, 2 veća razarača, 19 manjih razarača, 65 podmornica, 48 torpednih čamaca uz ostale manje brodove i 656 aviona.[1]

Sudjelovala je u neuspjeloim odbranama Hanka, Talina i Estonije, a od 1941. - 43. istakla se za Opsade Lenjingrada. Od 1944. - 45. sudjeluje u slamanju Opsade Lenjingrada i oslabađanju Baltika i Istočne Prusije.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]