Baltička željeznica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Baltička željeznica
Balti raudtee, Балтийская железная дорога
Željeznička stanica Tosno u Sankt Peterburgu
Željeznička stanica Tosno u Sankt Peterburgu
Mjesto Sankt Peterburg-Paldiski
Država Flag of Russia.svg Rusko Carstvo
Vrijeme gradnje 1868. - 1870.[1]
Otvorenje 1870.[1]
Vlasnik Akcionarsko društvo Baltička željeznica
Rusko Carstvo
Tip građevine željeznička pruga

Baltička željeznica (ruski: Балтийская железная дорога, estonski: Balti raudtee) je ime za željezničku prugu dugu 402 km koja je povezala Sankt Peterburg sa Tallinnom i lukom Paldiski, i istoimeno Akcionarsko društvo koje je egzistiralo od 1870. do 1907.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Baltička željeznica ispočetka je bila privatna, a nakon tog vlasništvo Ruskog Carstva. Nakon 1907. je zajedno sa Željeznicom Sankt Peterburg-Varšava, postala je dio Sjeverozapadne željeznice.[1]

Koncesiju za željezničku prugu "od Baltičke luke (Paldiski) preko Revela (Tallinn, Vesenberga (Rakvere) i Narve do jedne od točaka pruge Sankt Peterburg-Varšava ili Sankt Peterburg-Oranienbaum, ne dužu od 377 versta (1 verst=1.0668 km" odobrio je ruski car Aleksandar II u augustu 1868. delegaciji Estonske gubernije koju je vodio baron Alexander Palen.[1]

On se obavezao da će u roku od osam mjeseci osnovati Baltičko željezničko društvo s kapitalom od 26390 hiljada rubalja. Povelju osnovanog Akcionarskog društva car je odobrio u novembru 1870., kad je gradnja pruge već bila završena. Prema povelji Društvo je moglo imati u vlasništvu prugu 85 godina, računajući od trenutka kad je otvarena za promet, međutim 20 godina nakon završetka izgradnje, otkupila je država.[1]

Baltička željeznička pruga polazila je od stanice Tosno u Sankt Peterburgu na pruzi Nikolajevskaja (Sankt Peterburg-Moskva) do Baltičke luke (Paldiski) u Finskom zaljevu, a puštena je u promet u oktobru 1870.[1]

Car je u februaru 1872. odobrio novi statut Društva, jer je steklo pruge koje je kupila od kompanije Petergrofske željeznice: Peterburg - Peterhof - Oranienbaum i Ligovo - Krasnoe Selo.[1]

Aleksandar II je u decembru 1874. odobrio dodatne članke u povelji Društva, jer se obavezala izgraditi novu dionicu pruge od Tape do Dorpata (Tartua). Promet na toj dionici dužine 105 versta (160 km), otvoren je u decembru 1876.[1]

Baltička željeznica je otkupljena od Akcionarskog društva u aprilu 1893.[1]

Od maja 1893. Baltička željeznica je administrativno ujedinjena sa Željeznicom Pskov-Riga, nakon tog se zvala Baltička i Pskov-Riška željeznica.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]