Balkanska jezička zajednica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Balkanska jezična zajednica uključuje nekoliko indoeuropskih jezika koji imaju zajednička gramatička obilježja. To su uglavnom bugarski jezici s dijalektima istočne Srbije, sjeverne Makedonije i sjeverne Grčke, uklj. dimotiki, albanski i istočnoromanski jezici, kao i neki turski koji se govori u Marmara (regija).

Glavne zajedničke i uzajamne karakteristike Balkanske jezične zajednice su analitika; supstituiran; nestanak infinitiva; prisutnost zvuka udaraljki "Ъ"; formiranje budućeg vremena uz pomoć glagola ili čestice; pronomualno iščekivanje i drugi. Sličnost tih balkanskih jezika primjetio je već 1829. slovenski jezikoslovac Jernej Kopitar. Izraz Balkanska jezična zajednica uveo je 1958. rumunski lingvista Alexandru Rossetti.

Srpskohrvatski i hrvatski nisu dio balkanske jezične zajednice. [1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]