Balkanska forsitija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Balkanska forsitija
{{{slika_opis}}}
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Oleaceae
Rod: Forsythia

Balkanska ili evropska forsitija (lat. Forsythia europaea) je endemična vrsta iz roda forsitija, čiji areal rasprostranjenja obuhvata severnu Albaniju i Metohiju.[1]

Opis biljke[uredi | uredi kod]

Koren je veoma dobro razvijen i po tipu žiličast.

Stablo je praktično drvenasto, veoma razgranato sa svetlosivosmeđom korom, mada su mlađe grane još uvek žutozelene. Po sebi imaju ovalne, bradavičaste lenticele.[1]

List je prost i potpun (ima lisnu osnovu, dršku i lisku). Po obliku je elipsast ili jajast, a po obodu može biti nazubljen. Na vrhu je zašiljen, svetlozelene boje i bez dlačica. Dužina iznosi 4-8cm, a širina 2-3cm. Nervatura je mrežasta.[1]

Cvet je pojedinačan, ili je ih je po dva, tri na kratkim izdancima. Čašicu i krunicu čine po četiri srasla listića (simpetalija). Krunica je tamnožuta i razdeljena na četiri dela, znatno duža od početne cevi koja čini krunicu. Ima dva relativno velika prašnika. Tučak se sastoji od dva oplodna listića, sinkarpan je i nadcvetan. Biljka je jednodoma, a prisutna je heterostilija. Obično cveta u aprilu pre nego što olista.[2]

Plod je izdužena čahura, sa više semena, koji puca po dva uzdužna šava. Osim iz semena, ova biljka se razmnožava i vegetativno.[1]

Stanište[uredi | uredi kod]

Ovo je termofilna i heliofilna vrsta, što znači da traži svetlost i toplotu. Naseljava najčešće ogoljene terene na serpentinu do visine od 1.000m.[2]

Areal[uredi | uredi kod]

Balkanska forsitija je tercijarni relikt i endemit Balkanskog poluostrva, što znači da naseljava područja Albanije i bivših država Jugoslavije.[1]

Zaštita[uredi | uredi kod]

Balkanska forsitija je zakonom zaštićena kao prirodna retkost. Stručnjaci Botaničke bašte „Jevremovac“ u Beogradu su uspešno rasadili ovu vrstu na nekoliko lokacija i na taj način dali svoj doprinos da se ova lepa vrsta sačuva.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Šilić Č. 1990. Atlas drveća i grmlja. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd.
  2. 2,0 2,1 Petković B, Marin P, Boža P. 1995. Praktikum iz sistematike viših biljaka. Nauka: Beograd.