Bahrudin Kaletović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bahrudin Kaletović
Bahrudin Kaletović 1991 godine na Krakovskem Gozdu u jeku sukoba u SR Sloveniji.
Bahrudin Kaletović 1991 godine na Krakovskem Gozdu u jeku sukoba u SR Sloveniji.
Biografski podatci
Datum rođenja 1971.
Mjesto rođenja Puračić,[1] SFR Jugoslavija
Datum smrti 1998. (dob: 26 - 27)
Mjesto smrti Tuzla, Bosna i Hercegovina
Nacionalnost Bošnjak
Nadimak Bahro
Vojna karijera
Godine u službi 1990 - 1991 (JNA)
1992 - 1996 (ABiH)
Čin Desetar JNA.jpg Desetar
Ratovi Rat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
Logo of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina.svg Armija BiH
Rod vojske KoV JNA.JPG Kopnena vojska JNA
Jedinice 10. korpus JNA - Zagreb (306. laki artiljerijski puk PVO)

Bahrudin Kaletović (Tuzla, 1971 - Tuzla, 1998), desetar (regrut) Jugoslovenske narodne armije (JNA) i jedan od simbola sukoba u Sloveniji koga je 1991 godine, u jeku ludila u koji je Jugoslavija tonula, širom zemlje proslavio televizijski prilog Yutela.[2]

Biografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Bahrudin Kaletović je rođen 1971. godine u Tuzli. Postao je poznat široj jugoslavenskoj javnosti u jeku sukoba u SR Sloveniji 1991 godine.[2] U trenutku sukoba u SR Sloveniji Bahrudin je bio na odsluženju redovnog vojnog roka u Karlovcu, te je kao desetar 306. lakog artiljerijskog puka PVO 10. korpusa JNA - Zagreb bio odaslan u SR Sloveniju.[3]

U ranim satima 27. 6. 1991 godine 306. laki artiljerijski puk PVO je prešao slovensku granicu kod Metlike, da bi odmah potom bio napadnut od pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) SR Slovenije.[3] Novinar Yutela Ivica Puljić je intervjuirao Bahrudina na liniji vatre na Krakovskem Gozdu dok je ležeći u šumi držao položaj. Taj dvominutni intervju, a i sam Bahrudin, su ušli u kolektivno sjećanje svih pripadnika južnoslavenskih naroda koji su te večeri gledali Yutelov prilog.[2] Bahrudin je kao desetar bio zadužen za tri mlada vojnika (Marko Bojanić 1971 godište, Fahir Imamović 1972 godište i Florim Kasumi 1971 godište)[4] koji su u vojsku tek bili stigli. Nažalost sva trojica su poginula tokom tog sukoba.[2] Sam Bahrudin je par dana kasnije bio zarobiljen od pripadnika slovenske TO.

Prema riječima njegova strica, prema Bahrudinu su se u zarobljeništvu dobro odnosili. Nešto kasnije, Bahrudin i preostali zarobljeni regruti (vojnici) su dobili civilnu odjeću i pušteni su svojim kućama. Poslije nekoliko dana odmora u rodnoj Tuzli, Bahrudin i ostali tuzlanski regruti su dobili pozive da se jave u JNA kako bi doslužili ostatak vojnog roka. Bahrudin je bio odaslan u Đakovo gdje je služio ostatak vojnog roka kao dio 17. korpusa JNA - Tuzla. U Đakovu je bio u vojničkom orkestru. Bahrudin je i u Đakovu bio zarobljen, sa cijelom svojom jedinicom, nakon što se rat u Hrvatskoj rasplamsao, iako kao član vojničkog orkestra nije bio na samoj liniji fronta u Hrvatskoj. Poslije je bio pušten na slobodu. Bahrudin se konačno "skinuo" iz JNA 29. 11. 1991 godine, na Dan Republike koja tada više nije postojala.

Na početku rata u Bosni i Hercegovini Bahrudin se prijavio u rezervni policijski sastav. Prema vlastitom svjedočanstvu tokom rata u Bosni i Hercegovini je bio vezista, često na prvoj liniji fronta gdje je vidio pravi pakao. Demobiliziran je po završetku rata 24.4.1996. godine.

Bahrudin se oženio 1993 godine. Iz tog braka mu se rodila kći Esmeralda i sin Damir. Sanjao je da će biti muzičar i svirao je gitaru. Bahrudin je u vremenu nakon jugoslavenskih ratova svirao sa svojom grupom u Zagrebu. Nesretno je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1998. godine kada je posjetio Tuzlu da vidi porodicu, tj. novorođenog sina.[2]

Citati[uredi - уреди | uredi kôd]

Wikiquote „Otkud znam, samo znam da pucaju na nas i ništa više. Pucaju ovi teritorijalci, jebi ga, ko će drugi.[2]
(Bahrudin Kaletović 1991 godine odgovara na pitanje "Da li zna protiv koga se bore?".)
Wikiquote „Ma otkud znam. Kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcepljuju a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više.[2]
(Bahrudin Kaletović 1991 godine odgovara na pitanje "Znate li zbog čega se vodi ovaj rat, ova bitka?".)
Wikiquote „Gdje ja da pucam na nekog ili neko na mene da puca? Gdje to može? To ne može nikako.[5]
(Bahrudin Kaletović 1991 godine.)
Wikiquote „Šta ima da mislim, samo živ da ostanem… Znaš, care, bio si u vojsci, znaš kako je. Šta ti kaže, radiš. A nijedan oficir nije poginuo, sve moji jarani poginuli….[2]
(Bahrudin Kaletović 1991 godine odgovara na pitanje "Šta i kako dalje, da li će se vojska boriti?".)
Wikiquote „Svi molimo Boga da se ovo završi jednom, da se živi vratimo svojim kućama. Ja ne znam šta u mene stara sad… Samo staroj da kažem da sam živ i zdrav… Ako Bog da da ću se vratiti, ništa više, eto… Samo to.[2]
(Bahrudin Kaletović 1991 godine.)
Wikiquote „"Apelujte preko svih medija, televizije, novina, radija da se ovo smiri, da nas povuku. Oni kažu da mi nećemo da se povučemo… Evo mi ginemo da se povučemo, da se vratimo nazad u kasarnu, da nas puste.[2]
(Bahrudin Kaletović 1991 godine.)
Wikiquote „Bio sam vezista, često na prvoj liniji fronta, tamo sam vidio pravi pakao. Poslije svega što sam doživio, ono u Sloveniji je bio mačji kašalj.[2]
(Bahrudin Kaletović 1997 godine u intervju za Nedeljni dnevnik.)
Wikiquote „Za mene je Titova Juga bila država po pravoj mjeri. Ovo sve sada je za mene pretjesno.[2]
(Bahrudin Kaletović 1997 godine u intervju za Nedeljni dnevnik.)

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Nihad Halilbegović, 2002, str. 42
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Momir Turudić (23. 6. 2011). Dvadeset godina od početka rata u Sloveniji: Oni kao hoće da se otcepljuju, a mi im kao ne damo. Vreme. Arhivirano iz originala na 9. 10. 2014. Preuzeto 9. 10. 2014
  3. 3,0 3,1 Dr Kosta Nikolić, Rat u Sloveniji 1991. (Istorija XX veka – br.2/2011)
  4. Ivan Matović, Stanoje Jovanović, 1991, str. 83, 84
  5. Safeta Biševac (28. 6. 2011). Smrt Jugoslavije i Bahrudina Kaletovića. Dnevni list. Arhivirano iz originala na 9. 10. 2014. Preuzeto 9. 10. 2014

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Halilbegović, Nihad (2002). Mama, moram im glavu dati, Sarajevo: Halkomex. ISBN 9958-9306-2-5
  • Ivan Matović, Stanoje Jovanović (1991). Istina o oružanom sukobu u Sloveniji, Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar.