Badaberski ustanak

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Badaberski ustanak
Segment afganistansko-sovjetskog rata i operacije Cyclone
Datum 26 - 27. april 1985
Lokacija Badaber, Peshawarski distrikt, Pakistan
Komandanti i vođe
Sovjetski Savez Viktor Duhovćenko[1] Burhanuddin Rabbani
Ahmad Shah Massoud
Snage
12 - 25 sovjetskih vojnika
40 - 60 afanistanskih vojnika
nepoznato
Žrtve i gubici
svi ubijeni naknade ruske procjene:[1]
100 - 120 afganistanskih mudžahedina
40 - 90 pakistanskih vojnika
6 stranih/zapadnih instruktora
(ubijeni i ranjeni)

Badaberski ustanak je kratkotrajni oružani sukob koji se 1985. dogodio u Badaberu na sjeverozapadu Pakistana, kada su se u tamošnjem logoru afganistanskih mudžahedina pobunili sovjetski i afganistanski vladini vojnici prethodno zarobljeni tokom rata u susjednom Afganistanu.

Badaber, koji se nalazio oko 24 km južno od Peshawara, bila je glavna baza afganistanske islamističke stranke Jamiat e-islami, odnosno njene paravojne formacije koja se pod blagoslov tadašnje pakistanske vlade, te uz podršku SAD borila protiv Sovjeta. U bazi je bila smještena srednjovjekovna tvrđava, koja je istovremeno služila i kao zarobljenički logor i kao skladište oružja i municije. 1985. se u njoj nalazilo oko 25 sovjetskih i oko 60 afganistanskih zarobljenika, a koje su mudžahedini koristili za prisilni rad, koji je uključivao istovarivanje i preslagivanje oružja i municije.

26. aprila 1985. oko 18 sati zarobljenici su se pobunili, iskoristivši to što su samo 2 od 70-ak mudžahedinskih stražara bili na dužnosti, dok su ostali otišli na popodnevnu molitvu. Preuzeli su nadzor nad tvrđavom, ali je u mudžahedinskom logoru podignuta uzbuna, te je planirani bijeg bio spriječen. Tvrđavu su okružile mudžahedinske snage, kao i pripadnici pakistanskog XI korpusa; oni su u nekoliko navrata, uz podršku artiljerije i helikoptera, pokušali preuzeti kontrolu nad tvrđavom, ali su odbijeni.

Oko 21 sat je sa pobunjenicima pregovare započeo mudžahedinski vođa Burnahuddin Rabbani, obećavši im kako će im životi biti pošteđeni ukoliko se smjesta predaju; pobunjenici su, pak, tražili da stupe u kontakt sa afganistanskim i sovjetskim ambasadorima u Pakistanu, odnosno predstavnicima Međunarodnog odbora Crvenog križa. Rabani je te zahtjeve odbio.

Sljedeće jutro je došlo do eksplozije u kojoj je tvrđava potpuno uništena; njen uzrok nije poznat, ali se pretpsotavlja da je do nje došlo slučajno, odnosno kada je jedna od pakistanskih tenkovskih granata pogodila skladište municije. Tom prilikom su gotovo svi zarobljenici poginuli, a oni koji su slučajno preživjeli su naknadno likvidirani. Sovjetski sateliti su na mjestu tvrđave snimili krater dubine 80 m.

Pakistanski predsjednik Muhamed Zija-ul-Hak je sljedeći dan donio ukaz kojim se svi podaci vezani uz ustanak (kao i pakistansko sudjelovanje u njegovom gušenju) proglašavaju povjerljivim, odnosno kojim je poricanje ustanka postalo službena politika njegove vlade. Sovjetske i afganistanske komunističke vlasti su o događaju tokom sljedećih tjedana nastojali obavijestiti svjetsku javnost, iako su i njihovi podaci bili oskudni. Pakistan je ustanak službeno priznao tek nakon kraja Hladnog rata i raspada SSSR kada je 1992. godine tadašnji ministar vanjskih poslova Shahryar Khan podatke o njima, uključujući nekoliko imena sovjetskih vojnika, predao tadašnjem ruskom potpredsjedniku Aleksandru Ruckoju.

Godine 1994. je ustanak prikazan u rusko-kazahastanskom filmu Pešavarski valcer koji je režirao Timur Bekmabetov.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Koordinate: 33°57′28″N 71°34′25″E / 33.957884°N 71.573653°E / 33.957884; 71.573653