Azay-le-Rideau

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Aze le Rido
Azay-le-Rideau

Loire Indre Azay2 tango7174.jpg

Osnovni podaci
Država  Francuska
Region Centar (region)
Departman Indre-et-Loire
Okrug Šenon
Kanton Aze le Rido
Stanovništvo
Stanovništvo (2011-01-01) 3.100[1]
Gustina stanovništva 126,26 st./km²
Geografija
Koordinate 47°15′44″N 0°28′01″E / 47.2622°N 0.4669°E / 47.2622; 0.4669
Vremenska zona UTC+1, ljeti UTC+2
Nadmorska visina 45 m
Površina 27,34 km²
Aze le Rido na karti Francuske
Aze le Rido
Aze le Rido
Aze le Rido na karti Francuske
Ostali podaci
Poštanski kod 37190
INSEE kod 37014

Aze le Rido (fr. Azay-le-Rideau) je naselje i opština u centralnoj Francuskoj u regionu Centar (region), u departmanu Endr i Loara koja pripada prefekturi Šenon. Poznato je po obližnjem istoimenom renesansnom dvorcu.

Po podacima iz 1999. godine u opštini je živelo 3 100 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 113 stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 27,34 km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 45 metara (maksimalnoj 102 m, a minimalnoj 36 m).

Demografija[uredi | uredi kod]

Demografija
1962.1968.1975.1982.1990.1999.2011.
2.6102.7552.7492.9153.0533.1003.452
Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina

Dvorac[uredi | uredi kod]

Dvorac Aze le Rido

Dvorac je građen 15151527. i jedan je od najranijih renesansnih dvoraca. Nalazi se na ostrvu na reci Endr, a njegovi temelji se direktno izdižu iz vode.

Žil Bertelo, državni rizničar kralja Fransoa I i gradonačalnik Tura, počeo je da gradi na ovoj lokaciji koja je delimično pripadala nasledstvu njegove supruge, Filipe Lezbahi. Ona je rukovodila izgradnjom i došla na ideju da postavi centralno stepenište (escalier d'honneur), što je najupadljivija inovacija u ovom dvorcu. Kada je Bertelo uhvaćen u finansijskoj proneveri, bio je prinuđen da 1528. pobegne iz nedovršenog dvorca koga više nikada nije video. Kralj je konfiskovao njegovo imanje i poklonio dvorac jednom visokom oficiru.

Tokom vekova zamak je nekoliko menjao vlasnika, zaključno sa XX vekom kada ga je kupila vlada i restaurirala. NJegova unutrašnjost je sasvim obnovljena zbirkom renesansnih predmeta. Danas je dvorac otvoren za javnost.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]