Autolik (mitologija)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Autolik)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Autolik (razvrstavanje).

Autolik (starogrčki: Αὐτόλυκος) bio je, u grčkoj mitologiji, sin Hermesa i Hione te otac Odisejeve majke Antikleje.[1][2] U izvorima mu se kao otac spominje i Dedalion, a kao majka Filonida ili Telauga.[3]

Mitologija[uredi | uredi kod]

Hermes, Autolikov otac, podario je sinu moć da može krasti a da ne bude uhvaćen, kao i moć da se preobražava u različita obličja. Autolik je Amintoru ukrao kacigu koju će kasnije Odisej nositi u trojanskom ratu.[4] Kad je Sizif došao kod Autolika da traži svoju stoku, zaveo je njegovu kćerku Antikleju ili mu je, prema drugima, sam Autolik priveo svoju kćer, i to pred njeno venčanje s Laertom.[5][6][7] Autolikov sin Esim i unuk Sinon smatrani su oličenjima mudrosti i domišljatosti.[8]

Prema kasnijem predanju, Autolikova je supruga bila Neera.[9] Živeo je na gori Parnasu i bio poznat po svom lukavstvu i kletvama.[10] Jednom prilikom, kad je kao gost došao na Itaku, dojilja mu je na kolena položila njegovog tek rođenog unuka i on mu je dao ime Odisej. Kasnije je Odiseja, dok je bio kod Autolika u poseti i učestvovao u lovu na Parnasu, ranio jedan vepar, i upravo je po toj ožiljku od te rane već ostarela dojilja prepoznala Odiseja kad se ovaj vratio iz Troje.[11][12][1] Prema Pseudo-Apolodoru, Polimeda, majka Jasonova, bila je Autolikova kći, a isti pisac za Autolika kaže da je bio Heraklov učitelj rvanja, kao i jedan od učesnika u pohodu Argonauta.[13] Tu je možda došlo do mešanja ovog Autolika s Autolikom iz Tesalije, sinom Dejmahovim.[3]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Higin, Fabulae, 200.
  2. Homer, Odiseja, XIX, 394; XXI, 219; XXIV, 334.
  3. 3,0 3,1 Schmitz, Leonhard (1867), „Autolycus”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston, pp. 8 
  4. Homer, Ilijada, X, 267.
  5. Plutarh, Quaestiones Graecae, 43.
  6. Higin, Fabulae, 201.
  7. Servijev komentar uz Vergilijevu Eneidu, VI, 529.
  8. Servijev komentar uz Vergilijevu Eneidu, II, 79.
  9. Pausanija, Opis Helade, VIII, 4, 3.
  10. Ovidije, Metamorfoze, XI, 311.
  11. Pausanija, Opis Helade, X, 8, 4.
  12. Ovidije, Metamorfoze, XI, 295 sqq.
  13. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 4, 9.

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]