Autoginofilija

Izvor: Wikipedia

Autoginefilija (od grčkih riječi αὐτό (sam), γῦνή (žena) i φῖλία (ljubav) — "ljubav prema sebi kao ženi") je izraz koga je 1989. godine upotrijebio Ray Blanchard kako bi opisao "parafilsku tendenciju muškaraca da se seksualno uzbuđuju pri pomisli ili vidjeći sliku sebe kao žene."[1] Neki autori smatraju kako koncept uključuje i romantičnu ljubav, a ne samo seksualnu žudnju.[2]

Na temelju vlastitog istraživanja, Blanchard je zaključio kako se u biološkom smilu muški transseksualci koje seksualno privlače muškarce temeljno razlikuju od u biološkom msilsu muških transseskualaca koje seksualno privlače žene, žene i muškarci istovremeno, ili nijedan spol; za prvotne je koristio izraz homoseksualni transseksualci, a za potonje ne-homoseksualni transseksualci.[3] Nadalje, Blanchard je otkrio kako se nonhomoseksualni transseksualci uzbuđuju pri pomisli ili vidjevši sliku sebe kao žene, pa je za njih počeo koristiti izraz autoginefili.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Blanchard, R. (1989). The concept of autogynephilia and the typology of male gender dysphoria. Journal of Nervous & Mental Disease, 177, 616–623.
  2. Lawrence, A. A. (2007). Becoming what we love: Autogynephilic transsexualism conceptualized as an expression of romantic love. Perspectives in Biology and Medicine, 50, 506–520.
  3. Blanchard, R. (1989). The classification and labeling of non-homosexual gender dysphorias. Archives of Sexual Behavior, 18 (4), 315–334.

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Pristaše[uredi - уреди]

Kritičari[uredi - уреди]