Australopitecini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Australopitecini
Australopithecus sediba.JPG
Australopithecus sediba
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Podtribus: Australopithecina
Gregory & Hellman, 1939.

Pojam australopitecini općenito se odnosi na svaku vrstu koja pripada rodu Australopithecus i Paranthropus. Znanstvenici se još nisu usuglasili oko uvrštenja rodova Kenyanthropus,[1] Ardipithecus,[1] i Praeanthropus u ovu skupinu.[2] Pojam dolazi iz stare taksonomske klasifikacije, prema kojoj su australopitecini postojali kao zasebna podporodica.[3] Većina stručnjaka danas klasificira takson Australopithecina kao podtribus tribusa Hominini.[4][5] Pripadnici roda Australopithecus se ponekad definiraju kao "gracilni australopitecini", dok se pripadnici roda Paranthropus nazivaju "robustnim australopitecinima".[6][7]

Australopitecini su živjeli u vremenskom razdoblju pliocena i pleistocena, bili su dvonožni sa zubalom vrlo sličnim čovjekovom. Međutim, moždani im je volumen bio sličan onome kod današnjih čovjekolikih majmuna, s manjim stupnjem encefalizacije nego kod roda Homo.[6] Čovjek (rod Homo) je možda potekao od predaka australopitecina, dok je rod Ardipithecus mogući predak australopitecina.[7]

Popis vrsta[uredi - уреди | uredi izvor]

U popisu niže slijedi popis svih poznatih australopitecina prema Briggsu i Crowtheru.[5]

Fizičke karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Australopitecini su bili prilagođeni dvonožnom hodu, imaju visoki brahijalni indeks (omjer podlaktice i nadlaktice) u odnosu na ostale hominide i veći spolni dimorfizam od pripadnika roda Homo ili Pan,ali manji od gorila ili orangutana. Prema većini podataka zaključuje se da su u prosjeku bili visoki 1,2 do 1,5 metara i teški između 30 i 55 kilograma. Moždani volumen se kretao od 350 do 600 cm3. Zubi iza očnjaka (postkanini) bili su relativno široki sa debljom caklinom u odnosu na sadašnje majmune i čovjeka, dok su sjekutići i očnjaci bili relativno mali, s malom razlikom između mužjaka i ženki u usporedbi s sadašnjim majmunima.[7]

Azijski australopitecini[uredi - уреди | uredi izvor]

Manjinski stav unutar zajednice palaeoantropologa je da su australopitecini migrirali izvan Afrike. Poznati pobornik ove teorije je Jens Lorenz Franzen, bivši direktor odjela za paleoantropologiju Istraživačkog instituta u Senckenbergu. Franzen tumači da su robustni australopitecini u svojim migracijama ne samo došli do Indonezije, kao Meganthropus, nego i do Kine:

Wikiquote „"Na ovaj način možemo zaključiti da prepoznavanje prisutnosti australopitecina u Aziji ne zbunjuje veći pomaže rasvjetljavanju rane evolucije hominida na ovom kontinentu. Ovaj koncept može objasniti prisutnost oskudnih ostataka iz Jave i Kine kao tragove azijske grane rane migracije Australopithecusa, kojem je slijedila puno kasnija migracija Homo erectusa iz Afrike, što ju je dovelo do postupnog izumiranja nakon razdoblja suživota."[8]
()

Godine 1957., opisan je pronalazak fosilnih zubi iz ranog pleistocena u Kini koji bi trebali pripadati P. robustusu. Tri kutnjaka iz pokrajine Jianshi u Kini (špilja Longgudong) je kasnije identificirano kao zubi vrste Australopithecusa (Gao, 1975.). Međutim , detaljnije analize dovele su u pitanje ovu interpretaciju; Zhang (1984.) tumači zub iz Jianshija kao neidentificirani zub koji pripada H. erectusu. Liu et al. (2010.) također dovode u pitanje vezu između zuba iz Jianshija i australopitecina i smatraju da ovaj zub pripada Homo erectusu:

Wikiquote „"Nije vidljiva bitna razlika u obliku zubne krune između zuba iz Jianshija i ostataka zubiju kineskog Homo erectusa, stoga nema dokaza koji podržavaju tezu da je hominin iz Jianshija blizak Australopithecusu."“
()

Unutarnje poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Wood, B. (2010). "Reconstructing human evolution: Achievements, challenges, and opportunities". Proceedings of the National Academy of Sciences 107: 8902–8909. doi:10.1073/pnas.1001649107
  2. Cela-Conde, C. J.; Ayala, F. J. (2003). "Genera of the human lineage". Proceedings of the National Academy of Sciences 100 (13): 7684–7689. doi:10.1073/pnas.0832372100. PMC 164648. PMID 12794185.
  3. Kottak, C. P. (2004). "Glossary". Cultural Anthropology: The Exploration of Human Diversity (10th ed.). McGraw-Hill. ISBN 978-0072832259
  4. Wood, B.; Richmond, B. G. (2000). "Human evolution: Taxonomy and paleobiology". Journal of Anatomy 197 (Pt 1): 19–60. doi:10.1046/j.1469-7580.2000.19710019.x. PMC 1468107. PMID 10999270
  5. 5,0 5,1 Briggs, D.; Crowther, P. R., (2008). Palaeobiology II. John Wiley & Sons. str. 124. ISBN 9780470999288.
  6. 6,0 6,1 Mai, L. L.; Owl, M. Y.; Kersting, M. P. (2005). The Cambridge Dictionary of Human Biology and Evolution. Cambridge & New York: Cambridge University Press. str. 45. ISBN 978-0-521-66486-8
  7. 7,0 7,1 7,2 Szpak, P. (2007). "Evolution of the Australopithecines". Tree of Life. http://tolweb.org/treehouses/?treehouse_id=4438. 
  8. Franzen, 1985.

Dodatna literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Briggs, D.; Crowther, P. R., ur. (2008). Palaeobiology II. John Wiley & Sons. str. 600. ISBN 9780470999288. 
  • Franzen, J. L. (1985). "Asian australopithecines?". In: Hominid Evolution: Past, Present, and Future. New York: Wiley-Liss, 255-263.
  • Gao, J. (1975). "Australopithecine teeth associated with Gigantopithecus". Vertebrata Palasiatica. 13(2): 81-88.
  • Kottak, C. P. (2004). "Glossary". Cultural Anthropology: The Exploration of Human Diversity (10th izd.). McGraw-Hill. ISBN 978-0072832259. http://highered.mcgraw-hill.com/sites/0072832258/student_view0/glossary.html. 
  • Liu, Wu, Ronald Clarke, and Song Xing. (2010). "Geometric morphometric analysis of the early Pleistocene hominin teeth from Jianshi, Hubei Province, China." Science China Earth Sciences. 53(8): 1141-1152.
  • Mai, L. L.; Owl, M. Y.; Kersting, M. P. (2005). The Cambridge Dictionary of Human Biology and Evolution. Cambridge & New York: Cambridge University Press. str. 45. ISBN 978-0-521-66486-8. 
  • Wolpoff, M. H. (1999). Paleoanthropology. New York: McGraw-Hill.
  • Zhang, Y. (1985). "Gigantopithecus and “Australopithecus in China". In: Palaeoanthropology and palaeolithic archaeology in the People’s Republic of China, 69-78.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]