Atentat u Ruandi
Atentat u Ruandi ili Ubojstvo Habiarimanija i Ntarjamirija je događaj u kome su 6.4.1994. ubijeni predsjednici Ruande i Burundija i koji se smatra katalizatorom, odnosno neposrednim povodom za genocid u Ruandi. Avion u kome su se nalazila dva predsjednika je pogođen projektilom zemlja-zrak kada se pripremao sletjeti na pistu aerodroma u Kigaliju pri čemu su poginuli svi putnici i članovi posade. Odgovornost za taj događaj nikada nije utvrđena, i danas je uglavnom predmet špekulacija vezanih uz tada opozicijski Ruandski patriotski front na jednoj, te pro-vladine Hutu ekstremiste na drugoj strani.
Do početka ruandskog građanskog rata dolazi 2.10.1990. godine kada od SAD i Ugande financiran i organiziran Ruandski Patriotski Front (RPF) diže pobunu protiv Juvenala Habiarimana koji vlada Ruandom od 1973. godine. Ovaj rat osim klasičnog građanskog oblika dobiva i međunacionalni faktor pošto osnovu RPFa čine bivši ugandski vojnici iz plemena Tutsi koji žive u Ugandi, dok ruandsku vladu podržava prije svega pleme Hutu. Do sklapanja mira dolazi tijekom takozvanog Aruša dogovora to jest više sastanaka između 12.7.1992. i 25.7.1993. godine kojega će potpisati Habiariman i predsjednik RPF Paul Kagame. Tijekom sljedećih mjeseci pokreće se proces koji je trebao dovesti do stvaranja zajedničke vlade obje zaraćene vojne grupacije.
Krajem marta i početkom aprila 1994. godine situacija po pitanju sporazuma o miru i njegovom mogućom propasti se počela zahuktavat. Dok se SAD u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija našao na suprotnoj strani od ostalih članica predsjednik Ruande Juvenal Habiariman je krenuo avionom na regionalne dogovore tako da 4.4.1994. leti na sastanak s Mobutu Sese Seko, predsjednikom Zaira gdje je po svjedočanstvu kasnijeg premijera Kambande pred Međunarodnim tribunalom za Ruandu upozoren na mogući pokušaj ubojstva koji se otkrio uz pomoć informacija iz Francuske. Nakon ovog sastanka Habiariman leti na jednodnevni regionalni sastanak vođa u Tanzaniju s kojega se vraća igrom sudbine s novim burundskim predsjednikom Ciprianom Ntarjamirijem u glavni grad Ruande Kigali. U trenutku dok se predsjednički avion pripremao za sljetanje na aerodrom on je u 8:20 bio oboren raketom zemlja-zrak. Osim dva predsjednika u avionu su se nalazila i dva burundska ministra kao i 3 visoka ruandska oficira plus predsjednički doktor i savjetnik za vanjsku politiku.
Manje od 24 časa nakon atentata Fransoa de Grossouvre savjetnik francuskog predsjednika Fransoe Miterana koji je poslao poruku o mogućem atentatu je nađen mrtav. Ova smrt bez obzira na dva metka u glavi koja su usmrtila Fransoa de Grossouvre je bila proglašena samoubojstvom.
Kratko vreme nakon atentata Hutu snage počinju vršiti genocid plemena Tutsi, dok će s druge strane snage Ruandskog patriotskog fronta ponovno početi građanski rat koji završava pobjedom bivšeg šefa tajne službe Ugande [1] i učenika američke vojne škole Fort Leavenworth Paula Kagame [2].
Iako se osoba ili osobe koje su naredile i izvršile ovaj atentat nisu nikada otkrile obje strane u građanskom ratu su bile optužene. Na samom početku sumnja je pala na Hutu ekstremiste koji su protiv mira s Tutsijima i podjele vlasti [3], ali od približno 2000 godine Paul Kagame novi, ali sada proamerički doživotni predsjednik Ruande je postao glavna sumnjiva osoba. Prvi od izvještaja koji ide u tom smjeru je onaj koji Louise Arbour blokira u dogovoru s UN [4] da ne bi došao u medije 2000. godine, a zatim dolazi do francuske istrage 2004. godine čija osnova su izjave Kagaminog oficira Abdula Ruzibize [5] i njene nove verzije iz 2006. godine koja optužuje Kagamea i izdaje nalog za hapšenje njega i njegovih najbližih saradnika za ubojstvo nakon čega Ruanda prekida diplomatske odnose s Francuskom. Osim Kagamea francuski sudski istražitelj za ovaj atentat u kojem umiru i francuski piloti optužuje i CIAe [6] Diplomatski odnosi će biti obnovljeni 2010. godine pod uvjetom da Francuska službeno prihvati Ruandski izvještaj o atentatu [7][8] koji je napisan pod direktnom kontrolom Paula Kagame [9]. U skladu s dogovorom Francuska će ukinitu naloge za hapšenje članova Kagamijeve vlade zbog ovog atentata, ali će nastaviti sa svojom istragom [10]
- ↑ „Kagame: Quiet soldier who runs Rwanda”. BBC. 14. 11. 2000.. Pristupljeno 26 November 2007.
- ↑ Profile: Rwanda's President Paul Kagame
- ↑ Rwanda/Burundi: Turmoil in RwandaPDF (101 KiB), U.S. Department of State's Spot Intelligence Report as of 08:45 EDT, 7 April 1994, hosted by "The U.S. and the Genocide in Rwanda 1994: The Assassination of the Presidents and the Beginning of the 'Apocalypse'" by William Ferroggiaro, National Security Archive, April 7, 2004
- ↑ = 26. 10. 2009.+00:36:25 "Explosive Leak on Rwanda Genocide" by Steven Edwards, National Post, January 3, 2000 (hosted by geocities.com)
- ↑ "Nobody Can Call It a 'Plane Crash' Now! Judge Bruguière's Report on the Assassination of former Rwandan President Habyarimana"
- ↑ "Second Thoughts on the Hotel Rwanda: Boutros-Ghali: a CIA Role in the 1994 Assassination of Rwanda's President Habyarimana?" by Robin Philpot, Counterpunch, 26/27 February 2005
- ↑ Gourevitch, Philip (8. 1. 2010.). „The Mutsinzi Report on the Rwandan Genocide”. The New Yorker. Pristupljeno 11. 1. 2010.
- ↑ „Committee of Experts Investigation of the April 6, 1994 Crash of President Habyarimana’s Dassault Falcon-50 Aircraft”. January 2010.
- ↑ „Génocide rwandais: le rapport sur le rôle de la France remis à Paul Kagamé”. AFP. 16 November 2007. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-06. Pristupljeno 4. 12. 2010.(fr)
- ↑ France investigates allies of Rwanda President Kagame
- Dallaire, Roméo; Beardsley, Brent (2003). Shake Hands with the Devil: The Failure of Humanity in Rwanda. New York City: Carroll & Graf Publishers. ISBN 0-7867-1487-5.
- Mamdani, Mahmood (2001). When Victims Become Killers: Colonialism, Nativism, and the Genocide in Rwanda. Princeton: Princeton University Press. ISBN 0-691-10280-5.
- Melvern, Linda (2004). Conspiracy to Genocide: The Rwandan Genocide. New York City: Verso. ISBN 0-312-30486-2.