Atal (filozof)

Za ostala značenja, vidi Atal.

Atal (latinski: Attalus) bio je rimski stoički filozof koji je živio u vrijeme vladavine cara Tiberija (14–37. pne.) Zahvaljujući Sejanovim intrigama ostao je bez svog posjeda i bio poslan u progonstvo, gdje je morao raditi na zemlji. Seneka Stariji opisuje ga kao čovjeka velike rječitosti i kao daleko najoštromunijeg filozofa svog doba.

Podučavao je stoičkoj filozofiji Seneku Mlađeg, koja ga često citira i o njemu govori s mnogo poštovanja. Seneka se prisjeća Atala u svom 108. pismu:

To je bio savjet, sjećam se, koji mi je Atal dao u danima kad sam praktički opsjedao njegovu učionicu, kao prvi koji bi stigao i posljednji koji bi otišao. Čak i dok je koračao gore-dolje, izazivao bih ga na razne rasprave; jer on se ne samo držao pristupačnim svojim učenicima, već ih je sretao na pola puta. Njegove su riječi bile: "Ista svrha trebala bi imati i gospodara i učenjaka - u jednom slučaju poticati ambiciju, u drugom napredovati".

U istom pismu Seneka opisuje neke od stoičkih vježbi koje je dobivao od Atala:

I doista, kad je počeo podržavati siromaštvo i pokazivati koliki je beskoristan i opasan teret sve što je prošlo mjeru naše potrebe, često sam želio napustiti njegovu predavaonicu kao siromašan čovjekom. Kad god je kritizirao naš život željan užitka i veličao osobnu čistoću, umjerenost u prehrani i um oslobođen nepotrebnih užitaka, da i ne govorimo o onim nezakonitim, javila bi mi se želja da ograničim svoju hranu i piće.

Od njegovih pisanih djela ništa nije sačuvano. Seneka spominje Atalovo djelo o munjama, a pretpostavlja se da bi on mogao biti i autor Izreka, za koje Hezihije kaže (s. v. Κορίννουσι) da ih je napisao neki Atal.

Literatura

• Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.