Astijanakt
Astijanakt (starogrčki: Ἀστυάναξ, doslovno = "princ grada"[1] ili "zaštitnik grada"[2]) bio je, u grčkoj mitologiji, sin trojanskog junaka Hektora, sina Prijamovog, i Andromahe, kćerke Eetiona, kralja grada Tebe u Kilikiji.[3] Po rođenju je dobio ime Skamandrije (starogrčki: Σκαμάνδριος) po reci Skamandru u Troadi, ali su ga Trojanci nazvali Astijanaktom jer je bio Hektorov sin i naslednik prestola.[4]
Mitologija[uredi | uredi kod]
Tokom trojanskog rata Andromaha je dečaka sakrila u Hektorov grob, ali su ga Ahejci otkrili i ubili, kako sin ne bi postao očev osvetnik.[5][6] Prema verziji u Maloj Ilijadi, koju prenosi Pausanija, Astijanakta je ubio Neoptolem, sin Ahilejev, tako što je bacio dečaka sa zidina Troje.[7] Prema drugoj verziji, koju je, kako se čini, opisivalo Razorenje Ilija, Neoptolem je Astijanakta ubio na žrtveniku Zevsa Herkeja,[1] a i na nekim vazama nalazi se predstava na kojoj Neoptolem ubija Prijama, koji je utočište potražio kod žrtvenika, i to tako što staroga kralja udara Astijanaktovim beživotnim telom, dok pored stoje užasnuti posmatrači.[8] U Ovidijevim Metamorfozama dečaka sa zidina bacaju Heleni.[9] U Euripidovim Trojankama glasnik Taltibije otkriva Andromahi da je Odisej ubedio Ahejce da bace Astijanakta sa bedema te da je dete tako i ubijeno.[10] U Senekinoj verziji Trojanki prorok Kalhant obznanjuje da se Astijanakt mora baciti sa zidina Troje da bi grčki brodovi mogli uz povoljan vetar zaploviti kući,[11] ali kad je bio odveden na kulu, dečak se sam bacio.[12]
Prema jednom predanju, koje prenosi Strabon, Astijanakt nije ubijen, nego je u Troadi osnovao novi grad, u koji je preselio stanovnike obližnje Skepside.[13]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Astijanakt
- ↑ R. S. P. Beekes, Etymological Dictionary of Greek, Brill, 2009, s.v. Ἀστυάναξ.
- ↑ Hornblower & Spawforth 2003, s.v. Astyanax
- ↑ Homer, Ilijada, VI, 402–403; XXII, 506–507.
- ↑ Schmitz 1867, s.v. Astyanax
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, Epitome, V, 23.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, X, 25, 4.
- ↑ Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae, II, 2, 684–685.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, XIII, 413 sqq.
- ↑ Euripid, Feničanke, 719 sqq.
- ↑ Seneka Mlađi, Trojanke, 365–370.
- ↑ Seneka Mlađi, Trojanke, 1100–1103.
- ↑ Strabon, Geografija, XIII, 1, 52.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Hornblower, Simon; Spawforth, Antony (2003). The Oxford Classical Dictionary. New York: Oxford University Press.
- Schmitz, Leonhard (1867), „Astyanax”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston
- Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga.