Arteski bunar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Arteski bunar sa pozitivnim hidrostatičkim pritiskom. Voda (plavo) se nalazi između dva vodonepropusna sloja tla (siva boja).

Arteski bunar (arteški bunar) (po francuskoj grofoviji Artois) je mjesto gdje podzemna voda, koja se nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu. U unutrašnjosti Australije važno je korištenje podzemne vode iz takvih, brojnih bušenih bunara budući da je većina tamošnjih jezera slana i povremena - zapravo su to slane iglinovite zavale suhe i po nekoliko godina - Eyre, Torrens i druge. Arteški bunari ponajviše su izbušeni u Središnjoj australskoj nizini pa se ona kadkad zove i Velikom arteškom zavalom.

Arteška voda je naziv za podzemnu vodu u vodonosnom sloju između dvaju nepropusnih slojeva ili više njih. Vodonosni sloj mora biti nagnut i barem na jednom kraju u vezi s površinom zemlje, odakle se oborinska voda cijedi u dubinu. Zato se arteška voda najčešće nalazi u sinklinalno i fleksurno građenim zemljištima, gdje je pod hidrostatskim tlakom. Ako se na tome mjestu probuši nepropusni sloj, voda će izbijati kroz cijev bušotine, jer je pod tlakom. [1]

U bivšoj SFRJ arteska područja su u mlađim geološkim slojevima: Panonska nizija (dubine vode 40-600 metara) i obodni tereni (Mladenovac, Šabac, Beograd, Obrenovac, Vršac, Sisak), u Timočkom basenu, u skopskoj i veleškoj kotlini u Makedoniji i na Kosovu.[2]

Bunar[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Bunar

Bunar (tur.), hladenac, kladenac, studenac ili zdenac je iskopana duboka i podgrađena jama u koju se hvata ili skuplja podzemna voda. U seoskim područjima jama je iznutra ograđena kamenom ili opekom, a nadzemni je dio (grlo), prema lokalnim graditeljskim značajkama, u obliku kocke, prizme ili valjka, izveden od gredica, kamena, opeke, betona, pa i šupljega debla. Voda se crpi posudom (metalnom, ranije i kožnim ili drvenim vjedrom), ovješenom o drvenu kuku ili pričvršćenom na uže. Uže može biti namotano na vodoravno položen vitao, koji se pokreće kolom; takvi su bunari zaštićeni i nadstrešnicom. U ravničarskim hrvatskim krajevima uže je pričvršćeno na đeram, dugačku pokretnu gredu, uloženu u visoki stup. Bunari su većinom na dvorištima pojedinačnih kućanstava, ali mogu biti i zajednički za zaselak ili selo; tada su i uobičajena mjesta okupljanja. Javni gradski i samostanski bunari često su bogato umjetnički oblikovani. [3]

Zdenac je građevina za zahvaćanje i iskorištavanje podzemnih voda. Kadšto može poslužiti i za kontrolu razine podzemne vode. Prema načinu izvođenja, zdenci mogu biti kopani, bušeni ili zabijeni, s obzirom na položaj prema vodonosniku, potpuni ili nepotpuni, a prema vrsti strujanja, sa slobodnim vodnim licem ili pod tlakom (takav je slučaj na primjer kod arteškoga zdenca, kada arteška voda pod tlakom izbija na površinu).

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. arteška voda, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva, strana 225.
  3. bunar, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.