Arslanagića most

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Arslanagića most
Trebinje, Arslanagica most pres Trebisnjici z 16. stoleti.jpg
Arslanagica most Trebišnjicom
Lokacija
Mjesto Trebinje
Republika Srpska
 Bosna i Hercegovina
Gradnja
Otvorenje 1574.
Tehnički podaci
Vrsta lučni
Materijal kamen
Ukupna duljina 92,25 m
Visina 15 m

Perovića most na rijeci Trebišnjici dao je izgraditi Veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, a otvoren je 1574. [1]

Podignut je da poveže Bosnu sa Jadranom, prvenstveno sa Novim (današnji Herceg Novi, koji je tada bio u sastavu Bosanskog vilajeta) i Dubrovnikom. [1]

Most je dobio ime po nekom Arslan-agi[1], koji je pobjegao iz Herceg Novog, nakon što su ga - 1687 zauzeli Venecijanci. On je od osmanskih vlasti dobio koncesiju da naplaćuje mostarinu, pa je i izgradio kuću pored mosta, uz nju je kasnije izraslo čitavo naselje nazvano Arslanagići, koje je danas potopljeno.

Krajem Drugog svjetskog rata, tačnije 1944. godine, četnici su pokušali srušiti most. Tokom eksplozije uništeno je samo lijevo krilo mosta dužine oko 8 metara, koje je nakon rata nadomješteno uskom betonskom trakom.[2][3]

Nakon izgradnje hidrocentrale i akumulacionog jezera - 1965. most je potopljen, ali je slijedeće godine, spušten nivo vode kako bi se mogao rastaviti, kamen po kamen. Dugo je tako rastavljen ležao na obližnjem polju, pa je onda od 1970. do 1972. ponovno podignut, ovaj put 10 km nizvodno gotovo u centru Trebinja, odtad je jedna od njegovih najvećih atrakcija. [1]

Rasplamsavanjem Rata u Bosni i Hercegovini - 1993., odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja - Božidara Vučurevića, promijenjen je naziv mosta u Perovića most. To je obrazloženo nekim navodima da su potomci Arslan-age bili zapravo Perovići prije prelaska na islam. Formalno se i danas tako zove, iako ga većina znalaca i dalje zove starim imenom.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Taj kameni most dug je 92,25 metra, širine kolovoza od 3,60 do 4 m Ima sedam lukova, dva velika i pet manjih, te tri riječna stuba. Na najvišim dijelovima uzdiže se 15 m iznad razine vode. [4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]