Aradska srpska episkopija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Aradska srpska episkopija je bila eparhija Srpske pravoslavne crkve.

Istorijat[uredi | uredi kod]

Na teritoriji današnje rumunske aradske episkopije postojale su od 16. do 18. vijeka dvije eparhije, jenopoljska i aradska. Jenopoljskih episkopa poznato je nekoliko iz toga vremena, ali aradski nijedan. Zna se samo toliko, da su krajem 17. vijeka obje te episkopije spojene u jednu episkopiju sa temišvarskom, a početkom 18. vijeka organizovana je ponovo samostalna aradska srpska episkopija. U njen sastav su ušle u početku samo jenopoljska, a nešto kasnije i velikovaradska eparhija, koja je dotle sa jegarskom sačinjavala posebnu srpsku episkopiju.

Rumunska crkva[uredi | uredi kod]

Kada je carskom rezolucijom od 24. decembra 1864. odobreno istupanje Rumuna iz srpske Karlovačke mitropolije, prešla je aradska episkopija u sastav novoorganizovane rumunske sibinjske mitropolije, a srpske opštine i parohije odvojene su u poseban aradski srpski protoprezviterat i pridružene su temišvarskoj eparhiji. Tom prilikom Srbi su izgubili, uglavnom zbog svog nehaja, i svoj stari manastir Hodoš, kod Arada, zadužbinu vlasteoske porodice Jakšića iz 15. vijeka.

Upravljajući Srbima i Rumunima u aradskoj i velikovaradskoj episkopiji, srpski episkopi su imali da izdrže tešku borbu sa unijom, koja je ranije kod Rumuna imala mnogo uspjeha.

Episkopi[uredi | uredi kod]

Prvi episkop udruženih eparhija bio je Isaija Đaković, koji je 1708. izabran za srpskog mitropolita pod habzburškom vlašću. Za njim su se ređali:

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]