Apel 18. juna

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Charles de Gaulle u eteru BBC Radija drži svoj poznati govor, 18. lipnja 1940. godine.

Apel 18. juna (francuski: L'Appel du 18 juin) je poznati govor što ga je 18. lipnja 1940. godine preko BBC-jevog radija održao Charles de Gaulle, vođa Slobodne Francuske. Govor se danas uglavnom smatra začetkom francuskog pokreta otpora protiv nacističke okupacije Francuske. De Gaulle se francuskom narodu obratio iz egzila u Londonu, govoreći kako rat još nije završen i moleći narod da podrži pokret otpora. De Gaulleov apel se smatra jednim od najvažnijih govora u historiji Francuske.

De Gaulle je svoj govor održao 18. lipnja 1940. godine u 19:00 po britanskom vremenu. Govor je emitiran diljem zemlje. Sadržaj je bio sljedeći:

"Vođe koji su već mnogo godina bili na čelu francuskih vojnih snaga su formirale vladu. Ova je vlada, pretpostavljajući poraz naših snaga, stupila u kontakt s neprijateljem kako bi zaustavila borbe. Istina je, mi jesmo bili, mi jesmo nadjačani od strane mehaničkih, zemljanih i zračnih jedinica našeg neprijatelja. Ipak, beskrajno više nego njihov broj, na povlačenje nas tjeraju njemački tenkovi, avioni i taktika. Upravo su tenkovi, avioni i taktika Nijemaca iznenadili naše vođe da su ih doveli do situacije u kojoj smo danas."
"No, je li posljednja riječ izrečena? Mora li nada nestati? Je li poraz konačan? Ne!"
"Vjerujte mi, jer ja vam govorim s punim poznavanjem činjenica i govorim vam da ništa još nije gotovo za Francusku. Iste metode koje su nas sada svladale nas jednoga dana mogu dovesti do pobjede. Jer Francuska nije sama! Ona nije sama! Ona nije sama! Iza nje stoji veliko Carstvo. Može se ujediniti s Britanskim Imperijem koji kontrolira mora i nastavlja borbu. Ona može, kao i Engleska, bez ograničenja koristiti enormnu industriju Sjedinjenih Država."
"Rat nije ograničen na nesretni teritorij naše države. Rat nije završio s bitkom za Francusku. Ovaj rat je svjetski rat. Sve pogreške, sva odgađanja, sve patnje ne mijenjaju činjenicu da ustvari postoje, na svijetu, sva potrebna sredstva da jednog dana pregazimo našeg neprijatelja. Danas pometeni od strane te mehaničke sile, u budućnosti ćemo ju moći nadvladati superiornijom mehaničkom silom. Sudbina cijeloga svijeta ovisi o tome."
"Ja, general de Gaulle, trenutno u Londonu, pozivam časnike i francuske vojnike koji su trenutno na britanskom teritoriju ili koji bi tu mogli završiti, sa ili bez svog oružja, pozivam inženjere i specijalizirane radnike oružane industrije koji se nalaze na britanskom teritoriju ili koji bi tu mogli završiti, da me kontaktiraju."
"Štogod da se desi, plamen francuskog otpora ne smije se i neće se ugasiti. Sutra, kao i danas, obratit ću se preko radija iz Londona."[1][2]

Unatoč činjenici da se radi o jednom od najpoznatijih govora u francuskoj historiji i da su povjesničari dugo mislili kako je njegov odjek bio izrazito širok, vrijeme je otkrilo kako je zapravo jako mali broj ljudi čuo de Gaulleov govor. Naime, on je emitiran na britanskom radiju praktički bez najave, a održao ga je još uvijek anonimni general-brigadir koji je tek nedavno imenovan ministrom. Posljedica toga bila je da se, od ukupno 10,000 francuskih državljana u Britaniji, dobrovoljno javilo njih tek 300, a od više od 100,000 vojnika javilo se njih tek 7,000. Ostali su se vratili u Francusku gdje su postali ratni zarobljenici. Četiri dana kasnije, 22. lipnja, de Gaulle je održao još jedan govor na britanskom radiju u kojem je uglavnom ponovio iste teme, ali je ovaj imao znatno širu publiku i znatno širi odjek među slušateljima. Nerijetko se dogodi da se sadržaji dvaju govora miješaju.[3] Nedugo zatim, de Gaulle je sastavio motivacijski poster koji će tokom rata biti prisutan po Africi, Južnoj Americi i Francuskoj, a poznat je kao Londonski poster (L'affiche de Londres).

Zaključno treba reći kako je ovaj apel, iako u praksi slabijeg značaja, ostao povijesno važniji i neosporivo utjecajan kao ključni motivacijski faktor za francuski pokret otpora, ali i za druge europske narode pod njemačkom okupacijom.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]