Antonov
Antonov | |
Tip | državna kompanija |
---|---|
Osnovana | 1946. |
Sjedište | Ukrajina Kijev |
Ključni kadrovi | Oleg Antonov (osnivač) Dmitrij Semjonovič Kiva (glavni konstruktor) |
Industrija | Putnički i transportni avioni |
Proizvodi | Antonov An-24, Antonov An-124 |
Zaposlenika | 12.000 |
Web-sajt | www.antonov.com |
Antonov ili ANTK Antonov ili Avijacijski naučno-tehnički kompleks - O. K Antonov (ukrajinski: Avіacі́йniй naukóvo-tehnі́čniй kómpleks і́menі Oléga Antónova) je organizacija za naučno-istraživački rad i proizvodnju aviona u Ukrajini, osnovana 1946. godine pod nazivom OKB-153 (ruski: opыtno-konstruktorskoe bюro). Nakon smrti osnivača i dugogodišnjeg glavnog konstruktora Olega Antonova 1984, organizacija je dobila ime po njemu. Ukupno je razvijeno i proizvedeno više od sto tipova i varijanti aviona različitih klasa i namena. Među najpoznatijima su An-2, An-22 i An-124 „Ruslan“. Do današnjeg dana Antonov je kompanija koja je s 22.000 proizvedenih aviona jedan od njihovih najvećih svetskih proizvođača. Pored ostalog Antonov je proizvođač aviona An-225 najvećeg svetskog aviona s kapacitetom od 250 tona tereta.
Danas Antonov čini kolektiv sa velikim iskustvom, s konstrukcionim biroom, laboratorijama za razne oblasti, verifikacionim i operativnim ispitivanjima u letu, kao i sa operativno-eksplaticionom podrškom, za sve tipove aviona.
Oleg Konstantinovič Antonov je imao seriju proizvedenih jedrilica za osnovnu obuku i pre nego što je završio Lenjingradski politehnički institut 1930. Njegova prva jedrilica je dobila ime OKA-1 Golub (ruski: Golubь), a javnosti je predstavljena na drugom saveznom takmičenju jedrilica na Krimu u leto 1924. Njen je konstruktor imao svega 18 godina i sasvim je razumljivo da su bile potrebne izvesne popravke da bi mogla uopšte da poleti.[1] Po završetku studija, Antonov se pridružio moskovskoj fabrici jedrilica kao glavni inženjer, a kasnije i glavni konstruktor i u tom periodu konstuisao je svoju prvu jedrilicu sa pomoćnim motorom za poletanje OKA-33, koja se proizvodila u toku 1937. godine.
Fabrika jedrilica u Moskvi je zatvorena 1938. godine, a nakon što je Antonov odbijen za prijem u Vojnu vazduhoplovnu akademiju Žukovski, počeo je da radi, za tada već poznatog sovjetskog konstruktora A. S. Jakovljeva. Prvi mu je zadatak bio kopiranje nemačkog aviona Fizeler Fi 156 „Štorh“ (njemački: Fieseler Fi 156) koji se proizvodio po licenci u Litvaniji. Kasnije je, u toku Drugog svetskog rata, pobedio na konkursu za laki transportni avion sa svojim predlogom RF-8, koji je početkom 1941. počeo da se proizvodi pod nazivom A-7. Takođe je kao inženjer konstrukcionog biroa Jakovljeva imao priliku da nadgleda proizvodnju nekih od najuspešnijih sovjetskih lovaca u tom periodu, Jak-3 i Jak-9, a nakon završetka rata je radio na jednom od prvih sovjetskih mlaznih lovaca Jak-15.[2]
Jedrilice konstuisane od strane O. K. Antonova.[3][4]
Oznaka tipa | Varijante i naziv tipa | Prvi let | Namena | Proizvodnja |
Jedrilice konstruisane u periodu od 1926–1930. | ||||
OKA-I | Golub, (ruski: Голубь) | 1924. | Školska jedrilica (prvi rad O. K. Antonova) | eksperimentalna |
OKA-II | Jedrilica | |||
OKA-III | 1928. | Jedrilica | ||
OKA-V | Standard-1, (ruski: Стандарт-1) | Jedrilica | ||
OKA-VI | Jednoseda jedrilica visokih performansi. | |||
OKA-VII | Standard-2, (ruski: Стандарт-2) | 1930. | Jedrilica | |
Lenjinov grad | (ruski: Город Ленина) | (ruski: рекордный планёр-паритеть) | ||
Jedrilice konstruisane u periodu od 1930–1938. (moskovska fabrika jedrilica) | ||||
Antonov A-1 | 1930. | Uspešna jedrilica razvijena na OKA-VII jedrilici | ||
Us-1 i Us-2 | 1931. | Us (ruski: Учебный стандарт) - jedrilica za obuku [5] | ||
Us-3 | 1932. | Prva sovjetska jedrilica u masovnoj proizvodnji [6] | serijski (1600) | |
Us-4 | Jedrilica za obuku | serijski (3000) | ||
Bs - 3, 4, 5 | 1934–1936. | BS od (ruski: буксировочныe планеры) | ||
UPAR | UPAR od (ruski: Учебный паритеть) | Jedrilica razvijena na Us-3 | serijski (800) | |
Ps-1 i Ps-2 | ||||
OKA-13 | (ruski: Шесть условий) | 1932. | ||
OKA-14 | (ruski: Догнать и перегнать) | 1933. | ||
Rot Front - 1, 2, 3, 4 | Golub, (ruski: Голубь) | 1933. | Sportske jedrilice | serijski |
Rot Front - 5, 6, 7 | Golub, (ruski: Голубь) | Sportske jedrilice | serijski | |
Antonov A-2 | 1936. | Dvoseda jedrilica razvijena na osnovu Antonov A-1 | ||
Us-5 i Us-6 | ||||
RE | ||||
RЭ - 1, 2, 3, 4, 5, 6 | Eksperimentalne jedrilice za ispitivanja | ispitivanje | ||
IP, M, BA-1 | Serija eksperimentalnih jedrilica | |||
Jedrilice konstruisane u periodu od 1939–1946. (OKB im. Jakovljeva) | ||||
OKA-37 | Antonov Lem-2 | 1937. | Jedrilica za istraživanje maks. nosivosti | eksperimentalna |
OKA-38 | ŠS, SS-2, Roda (ruski: Айстр) | 1940. | Štabni avion, kopija Fizelera Fi 156. | |
Antonov N-2 | Ambulantna verzija aviona ŠS | |||
Rot Front - 8 | 1940. | |||
Antonov A-7 | Uvećana jedrilica RF-8 za prevoz 7 vojnika A-7 | serijski (600) | ||
Antonov A-40 | Leteći tenk, (ruski: летaющий танк) | 1942. | eksperimentalna | |
Jedrilice konstruisane nakon 1946. | ||||
Antonov A-9 [7] | 1. 1949. | |||
Antonov A-10 | ||||
Antonov A-11 [8] | 1957. | |||
Antonov A-13 | 5. 5. 1958. | |||
A-13M | 1959. | Eksperimentalna jedrilica sa motorom | ||
Antonov An-13 | Jedrilica A-13 sa mlaznim motorom | |||
Antonov A-15 | 26. 3. 1960. | Antonova jedrilica visokih performansi [9] |

Biro je formiran 31. maja 1946., s rezolucijom Centralnog komiteta Komunističke partije SSSR-a i Saveta ministara SSSR-a u Novosibirsku, pod nazivom OKB-153 (ruski: opыtno-konstruktorskoe bюro), a za glavnog konstruktora postavljen je O. K. Antonov. Glavni zadatak ovog konstrukcionog biroa je bio razvoj i proizvodnja poljoprivrednog aviona. Realizovan je pod nazivom An-2, s prvim izvedenim letom 31. avgusta 1947. Prema koncepciji dvokrilca i platnenoj oplati, primenjenoj na avionu, stručljaci instituta CAGI su imali veliku rezervu. Čak su odbili da verifikuju proračune za aerodinamiku i strukturu. [a] Stručnjaci na zapadu su takođe prve slike ovog dvokrilca gledali i komentarisali s nevericom, jer je doba aviona dvokrilaca za njih već bila davna prošlost. Međutim, razvoj događaja ih je sve zajedno demantovao. Avion An-2 je tokom narednih desetina godina postao najbrojniji transportni avion na svetu nakon Drugog svetskog rata.[1] Uz to, ovaj jednomotorni dvokrilni avion ima prostor za teret i nosivost skoro istu kao i dvomotori Daglas DC-3, sa izuzetno kratkom stazom poletanja i sletanja i na običnoj njivi.
Po osnivanju, firma je imala manjak kapaciteta za masovnu proizvodnju aviona, što je bila posledica sovjetske industrijske strategije da se vojna postrojenja podele u više regiona unutar SSSR-a. Ovkva raspodela je uvedena kako bi se minimizirali gubici u slučaju potencijalne ratne opasnosti. Kao rezultat toga, Antonovi avioni su se razvijali i proizvodili i u fabrikama u Harkovu (Ukrajina), Novosibirsku (Rusija) i Taškentu (Uzbekistan).


U leto 1952. OKB se preselio u Kijev i krajem 1953. je dobio težak zadatak da razvije vojni transportni avion s dva turbo-elisna motora. U rešavanju toga zadatka je proizašao avion An-8, koji je poleteo 11. februara 1956. godine. Razvoji aviona An-10 i An-12 su započeti 1955. Antonov je projektovao An-10, za zamenu aviona An-8, koji nije zadovoljio potrebe naručioca, pa je proizveden u maloj seriji. Za razliku od njega avion An-10 je imao trup s potpuno kružnim presekom, što je u tehnološkom pogledu bilo mnogo povoljnije. Opremljen je sa četiri motora od po 2 983 kW (4000 KS), a u kabinama za posadu i putnike, pod pritiskom, je bilo mesta za posadu od 5 članova i 84 putnika. Prototip je poleteo 7. marta 1957. Avion An-12 je prevezao svoj prvi transport tereta decembra iste godine.
Po nalogu Vlade SSSR-a OKB-153 je 1956. godine počeo da razvija avion An-14, koji je poleteo 14. marta 1958. Tokom perioda, od 1957. do 1959. rađeno je i na razvoju putničkog aviona An-24. 1959. Proizvodnja aviona je započela u Gostomelu pored Kijeva, gde je napravljen i centar za ispitivanje u letu. Za 30 godina izrađen je kompleks objekata, sa mogućnostima uporedivim sa vodećim centarima evropskih država. Krajem 1960. godine, pokrenut je razvoj aviona An-22 „Antej“ koji je ujedno i prvi svetski širokotrupni avion. Prvi let „Anteja“ je izveden 27. februara 1965. Ovaj veliki teretni avion koji ima raspon krila od 64,40 m, dužinu 57,8 m, opremljen je s četiri turbo-elisna motora Kuznjecov od po 11 185 kW (15 000 KS) s dvostrukim elisama što mu je omogućavalo postizanje maksimalne brzine od 740 km/h i dolet od oko 5 000 km, nosivost oko 80 tona. Bio je predviđen za vojni transport, s mogućnošću prevoza svih vrsta tenkova i raketa u sovjetskom naoružanju. Postavio je nekoliko, pažnje vrednih, svetskih rekorda priznatih od Međunarodne vazduhoplovne federacije.[1] Tri godine ranije, 1962. projektanti aviona An-12 su nagrađeni Ordenom Lenjina, a Oleg Konstantinovič Antonov je unapređen u generalnog konstruktora.

Sedamdesetih godina 20. veka, je otpočet projekat višenamenskog aviona An-28, čiji je prototip poleteo 29. januara 1973. Biro je počeo i razvoj svog prvog aviona opremljenog s motorom na turbo-mlazni pogon An-72, čiji je prototip poleteo 31. avgusta 1977. Na istoj osnovi je razvijen i An-74, koji je poleteo šest godina kasnije, 29. septembra 1983. U ovom periodu, od 1971, započet je razvoj transportnog aviona velikog doleta, za prevoz velikog tereta, avion An-124 „Ruslan“, tada najvećeg aviona na svetu. Na njegovom razvoju je rađeno od 1977, a poleteo je tek 26. decembra 1982. Prvi serijski avioni An-124 „Ruslan“ su se počeli uvoditi u operativnu upotrebu, u jedinice transportne avijacice sovjetskog vazduhoplovstva, sredinom 1986. Ovaj div, sa četiri turbo-ventilatorska motora Lotar D-18T (potiska 240 kN), izuzetnih je dimenzija, mase i performansi. Raspon krila je 73,3 m, dužina 69,5 m, a visina 22 m, dok najveća masa u poletanju, s korisnim teretom od 150 tona, iznosi 405 tona, a brzina u horizontalnom letu od 800–850 km/h.[1]
Sredinom devete dekade 20. veka, 4. aprila 1984. umro je glavni konstruktor Oleg Antonov, ali je njegov konstruktorski biro sačuvao to ime, iz koga će i dalje izlaziti avioni antonov koji izazivaju divljenje širom sveta. Na njegovo mesto, glavnog konstruktora, došao je Petar Vasiljevič Balabuev.
Iste godine, kompanija je počela sa izradom univerzalnog transportnog aviona An-225 „Mrija“, koji je prvobitno razvijan za potrebe sovjetskog svemirskog programa, prvenstveno za transport orbitera spejs šatla Buran i komponenata sovjetske rakete nosača „Energija“. Ovaj avion je proizveden samo u jednom primerku, a poleteo je 21. decembra 1988. Let sa Buranom je izveden maja naredne godine u Bajkonuru, a u junu je noseći Buran, učestvovao na međunarodnom aero-mitingu u Buržeu, pokraj Pariza, Francuska. Danas, usluge komercijalnog transporta velikih količina tereta s avionom An-225 nudi avio-transportno preduzeće ANTK - Antonov, koje je osnovano 1989. godine.

Devedesete godine su godine raspada SSSR-a. Ukrajina je postala nezavisna država i zajedno s time se promenila i sudbina kompanije. Formalno je ukinut i program spejs šatla „Buran“, 1993. godine. Kako je An-225 imao prvenstvenu namenu u svemirskom programu, potreba za nastavkom proizvodnje ovog ogromnog aviona je prestala da postoji. Antonov An-225 Mrija (na ukrajinskom jeziku „San“), avion koji je upisan u Ginisovu knjigu rekorda iz razloga što drži 240 FAI rekorda, proveo je osam godina ispred hangara u Kijevu. Da bi se tek sredinom 2001. ponovo vratio u upotrebu prevoza ekstra velikih tereta. U međuvremenu se za njega pojavio i novi interes. Zainteresovala se Evropska svemirska agencija - ESA, za zadatke u okviru početne njegove namene, aviona nosača svemirskih letelica.[11]
Tokom devedesetih godina, ANTK Antonov je razvijao transportne avione srednjeg doleta An-70, višenamenske lake avione An-38 i novi avion za regionalni saobraćaj An-140. Prototipovi ovih aviona su poleteli, tokom 90-ih godina, redom 16. decembra i 23. juna, 1994. i 17. septembra 1997. Početkom novog milenujuma, započet je razvoj novog regionalnog putničkog aviona, s turbo-mlaznim pogonom, An-148, čiji je prototip poleteo 17. decembra 2004. godine.
U svom veku postojanja organizacija je promenila nekoliko naziva [12]:
- Ogranak OKB-115 A. S. Jakovljeva u Novosibirsku (1945.)
- OKB-153 (1946 – 1952.)
- GSOKB-473 u Kijevu (1952 – 1966.)
- Kijevski MZ (1966 – 1983.)
- OKB im O. K. Antonova (1983 – 1989.)
- ANTK Antonov (od 1989.)
Spisak aviona konstrukcionog biroa Antonov.[3]
Oznaka tipa | Varijante i naziv tipa | Prvi let | Namena | Proizvodnja |
Projekti po osnivanju biroa 1946.[13] | ||||
Antonov M | 1947. | Borbeni lovački avion na mlazni pogon | Eksperimentalni | |
E-153, (ruski: Э-153) | 1948. | Jedrilica zasnovana na lovcu Anonov M | ||
VP - B | (ruski: Vozdušnый pricep) | 1950. | Projekat bespilotne letelice za transport | Eksperimentalni |
Li-2V | Varijanta aviona Li-2 sa motorom AŠ-62IR | 5 primeraka | ||
R | Desantno-transportni avion (do 30 vojnika) | Projekat | ||
DT 5/8 [14] | 1951. | Projekat aviona za prevoz vojnika | Projekat | |
Antonov AE | 1954. | Štabni, laki avion za vezu | ||
Antonov A-6 | Modifikacija aviona AE za razvoj sportskog vazd. | Projekat | ||
Avioni Antonova zasnovani na An-2. | ||||
Antonov An-2 | Kukuruznik, NATO - (engleski: Colt) | 31. 8. 1947. | Jednomotroni, višenamenski dvokrilac | Serijski (18 000) |
An-2A | 1961. | Aviona za borbu protiv balona (ADA) | Projekat | |
An-2V | 1951. | Višenamenski hidro-avion | ||
An-2M | 1964. | Avion za namenu u poljoprivredi | ||
An-2F | 1949. | Aero-foto snimanje i korekcija artiljerijske vatre | ||
An-3 | 1958. | Varijanta An-2 sa turboelisnim motorom | ||
Antonov An-3 | Višenamenski avion zasnovan na An-2 | Serijski (25) | ||
An-3 SH | 13. 5. 1980. | Poljoprivredni, (ruski: selьsko-hozяйstvennый) | ||
An-3 T | 19. 2. 1998. | Laki transportni avion | ||
Antonov An-4 | An-2 ZA | 31. 7. 1951. | Hidro avion za meteorologiju, zasnovan na An-2 | |
Antonov An-6 | An-2 V | 21. 3. 1948. | Meteorološka verzija An-2 za izviđanje vremena | |
Prva serija velikih transportnih aviona Antonova: An-8, An-10 i An-12. | ||||
Antonov JU | (ruski: Ю) | 1955. | Desantno-transportni avion (do 200 vojnika) | Projekat |
Antonov An-8 | NATO - (engleski: Camp) | Prvi u seriji velikih transportni avion | ||
An-8P | 11. 02. 1956. | Prvi tip aviona An-8, namenjen za vojni transport | Serijski (151) | |
Antonov N | 1955. | Putnički avion, verzija An-8 | Projekat | |
An-8M | 1958. | Vojni protivbrodski avion | Projekat | |
An-8PS | 1958. | Avion za traganje i spašavanje | Projekat | |
An-8T | 1959. | Avio-cisterna 2h5.300l, (ruski: toplivovoz) | Eksperimentalni | |
An-8Š | 1960. | Školsko-borbeni avioni | Projekat | |
An-8RU | 1963. | Sa busterima SPRD-159 | Prototip (1) | |
Antonov An-10 | Ukraina, NATO - (engleski: Camp) | 7. 03. 1957. | Putnički avion sa turbo-elisnim motorima | Serijski (108) |
An-10A | Verzija putničkog sa 100 sedišta | Serijski | ||
An-10AS | Kargo verzija An-10A | |||
Antonov An-16 | 1957. | Verzija An-10A sa 130 sedišta | Projekat | |
An-10TS | 1959. | Vojno-transportna ili ambulantna varijanta | 11 primeraka | |
An-10B | 1962. | Verzija An-10A sa 132 sedišta | Prototip (1) | |
An-10V | 1963. | Verzija An-10A sa 174 ili 128 sedišta | Projekat | |
An-10KP | 1970. | Vojni avion za kontrolu iz vazdušnog prostora | Prototip (1) | |
Antonov An-12 | An-12T, NATO - (engleski: Cub) | 7. 03. 1957. | Vrlo uspešan transportni avion | Serijski (1240) |
An-12A | 1961. | An-12 sa nosivošću do 20 tona | Serijski (155) | |
An-12B | 1963. | An-12 sa dodatnim rezervoarima | Serijski | |
An-12B-30 | 1963. | An-12B sa nosivošću do 30 tona | Projekat | |
An-12P | An-12 sa dodatnim rezervoarima | |||
An-12BK | 1966. | Razvojna verzija aviona An-12B sa doletom 6.300 km | Serijski | |
An-12B-PP | 1970. | Elektronsko ometanje aviona i zemaljskih uređaja | Serijski (27) | |
An-12BK-PPS | 1971–74. | Elektronsko ometanje aviona i zemaljskih uređaja | Serijski (19) | |
An-12T ili An-12BKT | 1961. | Avio-cisterna, napajanje aviona gorivom u letu | Eksperimentalni | |
An-12PS | 1969. | Avion za traganje i spašavanje | Prototip (1) | |
An-12PL | 1961. | Verzija sa skijama na stajnim organima | Prototip (2) | |
An-12BKV | 1969. | Bombarderski i avion za elektronsko ometanje. | ||
Antonov An-40 | 1965. | Vojni transportni avion zasnovan na An-12D | Projekat | |
An-40 PLO | 1964. | Avion sa PLO sistemom | Projekat | |
Antonov An-42 | Varijanta aviona An-40 | Projekat | ||
Avioni Antonova zasnovani na An-14 „Pčjolki“. | ||||
Antonov SKV | (ruski: partizanskiй) | 1951. | STOL avion (ruski: samoletov korotkogo vzleta) | |
Antonov „Pčela“ | 1955. | Projekat koji je poslužio kao osnova za An-14. | Projekat | |
Antonov An-14 | Pčjolka, (ruski: Pčelka) | 15. 03. 1958. | Laki transportni avion sa kratkom uzletnom stazom. | Prototip (3) |
An-14A, NATO - (engleski: Clod ) | 1960. | Serijski proizvođen An-14, poboljšana varijanta | Serijski (340) | |
An-14B | 1963. | Putnička verzija aviona An-14A (9 ili 11 putnika) | Projekat | |
An-14V | 1962. | Varijanta sa motorima GTD-350 | Projekat | |
Antonov An-28 | An-14L | 1963. | Projektna varijanta sa motorima AI-14RM | Projekat |
Antonov An-28 | NATO - (engleski: Cash ) | 9.1969. | Serijski proizvođen putnički avion | Serijski |
An-28B1 | Vojni laki transportni avion | |||
Antonov An-30 | 10. 1965. | Sa motorima GTD-350 i povećanom nosivošću. | Projekat | |
An-14M | 30. 04. 1969. | Poboljšan An-14A, laki višenamenski avion. | Eksperimentalni | |
Antonov An-714 | 20. 10. 1970. | Varijanta An-14A namenjena za ispitivanja | Eksperimentalni | |
An-14Š | 1981–83. | Avio-lab. za ispitivanje izgradnje teških aviona | Eksperimentalni | |
Antonov An-38 | 24. 06. 1994. | Putnički avion zasnovan na An-28 | ||
An-38-100 | Verzija sa američkim motorima | |||
An-38-200 | ||||
An-38K | Vojni laki transportni avion | |||
Serija srednjih transportnih aviona Antonova: An-24, An-26, An-30 i An-32. | ||||
Antonov An-24 | NATO oznaka (engleski: Coke) | 20. 10. 1959. | Putnički avion sa turbo-elisnim motorima (32 putn.) | Eksperimentalni |
An-24A | 1959. | Avioni za regionalnu vožnju sa 44 sedišta | Serijski (200) | |
An-24AT | 1962. | Laki vojno-transportni avion zasnovan na An-24A | Projekat | |
An-24B | 1960. | Putnički avion sa 48-52 sedišta | Serijski (400) | |
An-24K | 1963. | Administrativna, službena varijanta (16-18 putn.) | Projekat | |
An-24RV | Razvojna verzija aviona An-24B | |||
An-24V | 1961. | verzija za izvoz An-24B | ||
Antonov 34 ili An-24T | 16. novembra 1965. | Laki vojno-transportni avion zasnovan na An-24V | Serijski (165) | |
An-24RT | An-24T sa motorima RU19A-300 | |||
Antonov An-30 | An-24FK, NATO - (engleski: Clank) | 21. 8. 1967. | Avion za telemetrijska merenja, avio-foto snimanje. | Serijski |
An-30A | Serijski | |||
Antonov An-50 | 1972. | Putnički, avion za ispitivanje na An-24RV. | Projekat | |
Antonov An-44 | 1978. | Transportni avion zasnovan na osnovu An-24. | ||
Antonov An-25 | 1958. | Projekat aviona za borbu protiv aerostata. | Projekat | |
Antonov An-26 | NATO oznaka (engleski: Curl) | 1957. | Putnički avion (40 putn.), razvijen iz An-24 | |
An-26 | 1969. | Vojno-transportni avion iz An-24RT. | Projekat | |
An-26B | 1981. | Verzija za prevoz robe u kontejnerima. | Serijski | |
An-26M „Spasitelj“ | Sanitetska verzija za 24 pacijenta. | |||
An-26Š | Školsko-borbeni avioni | |||
An-26RT | Elektronsko ometanje aviona i zemaljskih uređaja | |||
Antonov An-32 | NATO - (engleski: Cline) | 1976. | Verzija An-26 s turbo-ventilatorskim motorima. | |
An-32B | Verzija s povećanom nosivošću za 500 kg. | |||
An-32P | Avion za gašenje požara | |||
Veliki transportni avioni sa turbo-elisnim motorima nosivosti preko 50 tona: An-22 „Antej“ i An-70. | ||||
Antonov An-20 | 1958-60. | Vojno transportni avion, nosivosti do 40 t. | Projekat | |
VT-22 | 1960. | Dalji razvoj vojno transportnog aviona oko 50 t. | Projekat | |
Antonov An-22 | Antej, NATO - (engleski: Cock) | 27. 2. 1965. | Veliki transportni avion zasnovan na VT-22 | Serijski (44) |
An-22 PLO | 1965–72. | Projekat aviona sa velikim doletom oko 30.000 km | Projekat | |
An-22A | 1972–73. | An-22 sa uvećanom nosivošću do 80 tona. | Serijski (28) | |
An-22R | 1969–70. | Sa interkontinentalnim avio-raketnim kompleksom | Projekat | |
An-22Š | 70-ih. | Sa trupom proširenim na 9.6 metara | Projekat | |
An-122 | Sa uvećanom nosivošću do 120 t i letom od 2.500 km | Projekat | ||
Antonov An-70 | 16. 12. 1994. | Vojno-transportni za velike količine tereta. | Prototip (2) | |
An-70T | Civilna varijanta aviona | |||
An-70TK | Putnički avion | |||
An-70-100 | Verzija aviona An-70 sa 2 umesto 4 motora. | |||
Antonov An-77 | An-70 sa motorima inostranih proizvođača | |||
Antonov An-170 | Razvojna verzija An-70 | Projekat | ||
Srednji transportni i putnički avioni sa mlaznim pogonom. | ||||
Antonov An-72 | NATO - (engleski: Coaler-C ) | 31. 8. 1977. | Transportni avion sa kratkom stazom poletanja | |
An-72A | Vojni transportni avion | |||
An-72AT | Transportni za prevoz standardnih kontejnera | |||
An-72V | Izvozna varijanta | |||
An-72S | Administrativna, službena varijanta | |||
An-72T | Vojno-transportni avion | |||
Antonov An-76 ili An-72P | Patrolni avion | |||
Antonov An-71 | NATO - (engleski: Madcap ) | 12. 7. 1985. | Avion An-72 za kontrolu iz vazdušnog prostora. | Prototip (2) |
Antonov An-88 | Razvojna AWACS verzija An-71 (nije završena) | Projekat | ||
Antonov An-74 | NATO - (engleski: Coaler) | 1983. | An-72 za primenu od −60°S do +45°S. | |
An-74T-100 | Transportni avion | |||
An-74T-200 | Vojno-transportna varijanta An-74 (Egipat). | |||
An-74T-200A | Vojno-transportna varijanta An-74 (Iran). | |||
An-74TK-100 | Putnički avion (konvertibilna varijanta) | |||
An-74TK-200 | Putnički avion (konvertibilna varijanta) | |||
An-74TK-300 | Putnički avion (konvertibilna varijanta) | |||
Antonov An-174 | Povećana verzija An-74 sa motorima ispod krila | |||
Antonov An-140 | 17. 9. 1997. | Predviđen kao zamena za An-24 i An-26. | ||
An-140T | Vojni transportni avion | |||
An-140TK | Putnički avion (konvertibilna varijanta) | |||
An-140-100 | Putnički avion | |||
Antonov An-148 | 17. 12. 2004. | Mlazni putnički avion za međugradske letove | ||
Super-transportni aviona Antonova: An-124 i An-225. | ||||
Antonov An-124 | Ruslan, NATO - (engleski: Condor) | 24. 12. 1982. | Strateški vojni transportni avion | Serijski |
An-124-100 | Civilna kargo verzija An-124 | Serijski | ||
Antonov An-225 | Mrija, NATO - (engleski: Cossack) | 21. 12. 1988. | Transportni za prevoz velikih količina tereta | 1 primerak |
-
Antonov A-15, jedrilica slikana 1999. godine.
-
Antonov A-40,
„Leteći tenk“. -
Antonov An-2, jedan od najrasprostranjenijih aviona na svetu. Poznat kao Kukuruznik.
-
An-28, varijanta aviona Antonov An-14. Višenamenski avion iz 1973.
-
Antonov An-24 avio-kompanije „Volga Avia“.
-
Antonov An-26, srpskog ratnog vazduhoplovstva slikan na aero-mitingu 13. septembra 2009. god, na aerodromu Batajnica.
-
Antonov An-72, prvi Antonovov avion na mlazni pogon iz 1977.
-
Antonov An-74, naslednik An-72 razvijen 1983.
-
Antonov An-70, transportni srednjeg doleta iz 1990-ih.
- ↑ Po državnim, vazduhoplovnim propisima SSSR-a, saglasnost za aerodinamiku i čvrstoću strukture, za prvi let aviona prototipa je morao dati Nacionalni institut CAGI. Tu je nastao problem, pošto su stručnjaci Instituta odbili da daju takvu saglasnost, sumnjajući u potrebu za toliko malim brzinama poletanja i sletanja i u vrednost aviona s maksimalnom brzinom ispod 300 km/h. Problem je razrešen tako što je lično O. K. Antonov dao garancije za proračun aerodinamike i čvrstoće strukture aviona, uz saglasnost državnog vrha.[10]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Jelka Venišnik-Eror, Đorđe Milanović: Ilustrovana istorija vazduhoplovtva - savremeni Ikari, „Vuk Karadžić“, Beograd 1989.
- ↑ „Antonov Design Bureau” (en). International Directory of Company Histories, Vol. 53.. St. James Press, 2003. Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ 3,0 3,1 „Samoletы OKB O. K. Antonova” (ru). Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ „Aviacionnыe firmы. A” (ru). Popis vazduhoplova proizvođača pod slovom A. Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ „Antonov Oleg Konstantinovich” (en). Kratka biografija O. K Antonova i popis aviona. 26. 5. 2004. Arhivirano iz originala na datum 2006-06-24. Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ Veronika Dernovaя. „K 100-letiю O. K. Antonova: ot parящego “Golubя” k mogučemu “Ruslanu”” (ru). Biografija O. K Antonova. Pristupljeno 11. novembar 2009.[mrtav link]
- ↑ „The ANTONOV A-9” (en). Članak o jedrilici A-9. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-26. Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ „A-11 sportivnый planer.” (ru). Pogledati u arhivi www.archive.org. Pristupljeno 5. novembar 2009.
- ↑ „A-15 glider by O.K.Antonov” (en). Russian aircraft since 1940" by Jean Alexander, pp. 521-522. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-16. Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ „An-2 legkiй transportnый samolet.” (ru). Pogledati u arhivi www.archive.org. Pristupljeno 5. novembar 2009.
- ↑ Miloš Subota: Džin An-225, članak o avionu An-225
- ↑ „OKB O. K. Antonova” (ru). Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ „Istoriя konstrukciй samoletov v SSSR 1951-1965gg.” (ru). „Aviacionnaя biblioteka“. Ugolok neba. 2004. 11. 11. 2009. Pristupljeno 11. novembar 2009.
- ↑ „Passažirskiй DT-5/8” (ru). Izgled aviona DT 5/8. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 11. novembar 2009.